Jeste li već bili u Krapini gdje se “skriva” krapinski pračovjek? Da, da, u Hrvatskoj se nalazi mnogo lokaliteta iz razdoblja paleolitika, poznatijeg kao starije kameno doba, a među najpoznatijem je svakako Hušnjakovo brdo kraj Krapine.
To je mjesto na kojem se nalazila 8 metara visoka polušpilja u kojoj su pronađeni tragovi života ljudi iz tog doba. Danas je špilja mnogo manja jer ju je djelovanje vode smanjilo. Ovaj arheološki lokalitet zbog svoje je važnosti 1961. godine zaštićen kao prvi paleontološki spomenik prirode u Republici Hrvatskoj.
Upravo je ovo mjesto proslavilo profesora geologije i paleontologije, Dragutina Gorjanovića Krambergera, a istovremeno svijetu otkrilo potpuno novi pojam – krapinskog pračovjeka.
Krapinski pračovjek je vrlo važan dio hrvatske arheologije, koji nam je otkrio kako su izgledali naši preci, u kakvim su uvjetima živjeli i što je činilo njihovu svakodnevicu. Otvorio nam je prozor u potpuno novi svijet i probudio još veću znatiželju o tome otkud dolazimo i kuda idemo.
Kako je izgledao krapinski pračovjek iz paleolitika, koliko je bio sličan nama i zašto je nestao samo su neka od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku teksta.
Povijest otkrića nalazišta na Hušnjakovom brdu
Priča o krapinskom pračovjeku počinje u trenutku kada krapinski učitelj Josip Rehorić pošalju zanimljive pronalaske poput neobičnih kostiju i zubi poznatom profesoru paleontologije Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru, zaljubljeniku u paleolitik i izuzetno znatiželjnom znanstveniku.
Njega je to nagnalo na put u Krapinu gdje je stigao u ljeto 1899. godine, i već prvim dolaskom na nalazište shvatio da je riječ o vrlo vrijednim tragovima iz prošlosti. Na njegov su poticaj krapinske vlasti zatvorile nalazište i osigurale ga, te je spriječena njegova degradacija nastala uzimanjem pijeska od strane lokalnog stanovništva. Upravo je uzimanjem pijeska i otkriveno ovo nalazište.
Nakon što je otkrio važnost ovog lokaliteta prof. Kramberger je napravio vrlo detaljan plan iskopavanja, a sa sobom je na iskopavanje doveo i svog pomoćnika s kojim je iskapao sve do 1905. godine.
Tijekom iskapanja Gorjanović je otkrio postojanje 9 slojeva, a podijelio ih je u 4 skupine, redom kako je nailazio na dokaze o živom bićima na tom prostoru. Skupine su redom pripadale dabru, čovjeku, nosorogu i špiljskom medvjedu.
O jedinstvenosti ovog nalazišta govori činjenica da je pronađeno više od 5 tisuća predmeta na tom prostoru, od čega je gotovo 900 ljudskih ostataka te više od 1100 rukotvorina.
Ovo je iskapanje bilo jedinstveno i po činjenici da je prof. Gorjanović tada po prvi puta u svijetu koristio fluor test kako bi odredio relativnu starost ostataka (utvrđenu 130 tisuća godina unatrag), a također su napravljene i rendgenske snimke pronađenih kostiju.
Profesor je ove ostatke nazvao Homo primigenius, znajući da je riječ o Homo sapiensu, a 20-ih godina nastao je novi naziv, koji je i danas prihvaćen u znanstvenim krugovima: Homo neanderthalensis.
Ovo nalazište i rad koji je na njemu obavio bili su vrlo značajni za Gorjanovića, koji je svoja otkrića objavio u mnogim medijima, od znanstvenih do publicistike.
Također je autor opsežne monografije kojoj je tema isključivo krapinski pračovjek, što je također bio prvi rad takve vrste.
Zašto je otkriće krapinskog neandertalca važno?
Postoji više razloga zašto je ovo otkriće i danas važno za ljudski rod, a prvi od njih je svakako činjenica da je to bilo prvi put da su otkriveni dobro očuvani ostaci ove vrste hominida poznatog kao krapinski pračovjek.
Njegovo otkriće pomoglo je znanstvenicima da otkriju mnoge tajne evolucijske povijesti ljudskog roda, kao i njegovog bliskog rođaka neandertalca. To je pomoglo u rekonstrukciji razvoja koji je doveo do modernog čovjeka kakvog znamo danas.
Samim time, otkrivene su morfološke karakteristike, načina života, i kultura neandertalaca. To je pomoglo otkriti njihov način života i sve prilagodbe kroz koje su morali proći.
Ovako važno otkriće je imalo veliki utjecaj i na samu arheologiju te dalo poticaj razvoju raznih novih tehnika, kao što je recimo fluor test koji je proveo Dragutin Gorjanović Kramberger.
Kako je izgledao krapinski pračovjek?
Po kolekciji kostiju, zubi i drugih neandertalskih ostataka u špilji na Hušnjakovom brdu, otkriveno je da je na tom području živjelo mnogo neandertalaca, njih sedamdesetak, pri čemu su pronađeni ostaci čak 24 osobe.
Krapinski pračovjek je bio robusne građe, što u potpunosti odgovara izazovnom načinu životu kojim je živio. Lubanja mu je bila niska i izdužena, dok je centralni dio lica uvelike bio određen širokom nosu s istim takvim nosnicama. Lukovi iznad očiju su bili jako izraženi, a zatiljna kost je bila zadebljana.
Sudeći po načinu života, alatima koje su koristili i životinja koje su ubijali, procijenjeno je da su bili barem dva puta snažniji nego moderni čovjek te sposobniji za prilagodbu. Bili su jako izdržljivi i snažni iako je krapinski čovjek u prosjeku imao 80-ak kila te nižeg rasta, manji od 170 cm.
Znanstvenici su došli i do zanimljivog izračuna vezanog uz volumen mozga neandertalaca. Utvrdili su da je krapinski pračovjek imao mozak obujma oko 1520 cm3, što je za 10 % više od današnjeg čovjeka.
Zbog uvjeta života razvijene su i mnoge tjelesne prilagodbe pa je tako njihovo tijelo bilo kratko, baš kao i podlaktice i potkoljenice, kao rezultat prilagođavanja hladnoći. Većinom su bili dešnjaci, a posebno je zanimljivo kako su koristili zube. Zubi su im bili od pomoći kod mnogo toga, a često su ih koristili kao „treću ruku“. Osim toga, njihovi su prsti bili mnogo kraći i deblji nego što je danas slučaj.
Krapinski pračovjek je imao vrlo kratak životni vijek, koji je u prosjeku iznosio samo 13 godina. Najstariji pronađeni primjerak imao je 27 godina, a najmlađi 3 godine, što je potvrđeno pomoći analize zubi. Znanstvenici pretpostavljaju da najstarije jedinke koje su živjele u to doba nisu živjele dulje od ranih 40-ih godina.
Uzrok velikoj smrtnosti krapinskih praljudi bila je nedostatak hrane, bolesti i razne traume, od kojih su neke bile zadobivene i u sukobu sa životinjama.
Odjeća koju su nosili bila je jednostavnog kroja, sačinjena od kože i krzna životinja koje su lovili, a za izradu su koristili razno oruđe ili oružje.
Kako je izgledala svakodnevica neandertalca?
Krapinski pračovjek za svoje je potrebe izradio nekoliko vrsta oruđa i oružja, kako bi se prehranio i zaštitio sebe i svoju obitelj. Obrađivao je pronađene kamene oblutke i izrađivao oruđa poput oštrih šiljaka, držača ili strugala. Njih je pronađeno više od 1000 primjeraka.
Pretpostavlja se da su oblutke vadili iz obližnjeg potoka Krapinice, a s obzirom na to da postoji velik broj oblika oruđa koje su praljudi iz Krapine izradili potvrđeno je da su bili prilično spretni i kreativni pri izradi.
Namjena svakog oruđa je bila drugačija, prilagođena potrebama, pa je tako postojalo oružje za lov, oruđe za komadanje plijena, oruđe za obradu kože i slično.
Velik dio oružja koji je bio izrađen od drveta i kamena je lako propadao jer je bio podložan vremenskim utjecajima i utjecajima okoliša, stoga je takvih sačuvanih primjeraka uistinu malo.
Svakodnevni zadaci krapinskog neandertalca bili su većinom usmjereni na pronalazak hrane, a vidljivo je da su na to trošili mnogo vremena te da su iskorištavali sve izvore hrane u okolini.
Najvažnija namirnica je svakako meso, koje im je davalo dovoljno energije za život i koje im je količinski bilo najzahvalnije za konzumaciju jer se jednim dobrim ulovom mogla prehraniti čitava zajednica.
Lov im je stoga bio glavni izvor prehrane i važan dio njihove borbe za opstanak, a za to je bila potrebna jako velika izdržljivost te iznimno velika požrtvovnost. Osim kvalitetnog oružja krapinski pračovjek je za obranu i lov zvijeri često koristio i vatru.
Osim mesnog obroka, koji se najčešće sastojao od mesa špiljskog medvjeda, jelena, nosoroga, losa ili ribe, krapinski pračovjek je prikupljao i razne plodove, bobice i sjemenke kako bi namirio svoje potrebe za hranom. Fosili ovih životinja također su pronađeni na istom nalazištu.
Je li krapinski pračovjek bio kanibal?
Zajednica je živjela u špilji, koja joj je pružala sigurnost, a uvijek se birala ona što bliže šumi i rijeci, kako bi se lakše dolazilo do hrane.
Neki znanstvenici tvrde da su praljudi imali određenu inteligenciju te da se povezanost razvijala zbog zajedničke konzumacije plijena i podjele hrane.
Već tada je došlo do podjele poslova u zajednici, koja je bila uvjetovana snagom spola. Muškarci su bili jači spol koji se bavio izradom oruđa, lovom i brigom o nabavi hrane za zajednicu.
Žene su se držale sigurnog prostora blizine špilje, brinule o djeci i pripremale hranu, a njihov je najvažniji zadatak bio održavanje vatre. Njima je pripadao i posao sakupljanja plodova i sjemenki.
Iako mnogi znanstvenici misle da krapinski neandertalci nisu mogli govoriti, njihova anatomija kaže suprotno. Oni su imali jezičnu kost u grkljanu pa se pretpostavlja da su mogli govoriti ali da im je vokalna sposobnost bila ograničena. Govor rukama također je bio važan za održavanje odnosa u zajednici.
Neki tragovi iz prošlosti govore u prilog tome da je postojala određena razina brige za bolesne i bliske osobe, pri čemu je prilikom neurološkog pregleda jedne osobe utvrđeno da je 10 dana bila u komi te da se netko brinuo za nju za to vrijeme.
Neki znanstvenici, uključujući i Dragutina Gorjanovića Krambergera, su uvjereni da mnoštvo razbijenih kostiju pronađenih na lokaciji Hušnjakovo brdo dokaz za kanibalizam. U korist toj tvrdnji ide i pronalazak razbijenih lubanji i kostiju što insinuira da su praljudi jeli koštanu srž i mozak.
Još i danas se vode rasprave o tome je li krapinski čovjek bio kanibal ili nije, pri čemu svaka strana nudi argumente koji su mogući, ali ih je danas nemoguće dokazati.
Muzej krapinskih neandertalaca
Jedan od najzanimljivijih muzeja u Hrvatskoj, ali i na širem području posvećen je upravo krapinskom pračovjeku i zove se Muzej krapinskih neandertalaca. Prostire se na području velikom 1200 kvadratnih metara, a otvoren je 2010. godine.
Muzej je uvučen u prirodni okoliš i ne vidi se s ceste, i to s namjerom, kako bi se stvorila što bolja atmosfera za uvod u priču o prapovijesti.
Ovaj muzej svoje posjetitelje uvodi u svijet neandertalaca na krajnje fascinantan način, koristeći modernu tehnologiju i razne audio vizualne i olfaktivne senzacije kako bi što zornije predočio povijest praljudi na ovom mjestu.
Na samom ulazu u ovaj muzej nalazi se veliko platno na kojem se nižu projekcije života krapinskog pračovjeka, tj. 15-minutni film koji prikazuje kako je krapinski pračovjek živio na ovom području. Naravno, sve to uz dodatak životinjske rike i glasanja neandertalaca za potpuni doživljaj. Nakon što posjetitelj shvati da je ušao u jednu potpuno novu dimenziju muzeja kreće razgledavanje koje je napravljeno kronološki.
U razgledavanje se kreće 23. kolovozom 1899. godine, danom kada je krapinski učitelj Rehorić, svjestan važnosti pronalaska kostiju na krapinskom području, poslao pismo i primjerke kostiju nikom drugom nego poznatom paleontologu Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru.
Tako se u muzeju mogu vidjeti i slike tadašnje Krapine, na kojima se nalaze Gorjanovič, tadašnji krapinski gradonačelnik, lokaliteti pronalaska i drugo. Čak postoji i slika apoteke u kojoj su se čuvali prvi nalazi, radi zaštite.
Sveukupno postoji čak 18 tematskih jedinica od kojih svaka obrađuje jedan dio života neandertalaca i okoliša u kojem je živio. Kvalitetan obilazak muzeja traje 1h.
Prije samog ulaska u svijet neandertalaca posjetitelji se upoznaju s postankom svijeta, poviješću zemlje i nastankom prvih organizama – dakle svemu što je prethodilo nastanku neandertalaca.
U polušpilje izgrađene samo za prikaz evolucije od prvih hominida do krapinskog neandertalca postavljene su izuzetno realistične skulpture koje su toliko žive da se ponekad čini kao da će napraviti pokret.
Za njihovu je izradu zaslužna fantastična francuska umjetnica i kiparica Elisabeth Daynes koja je slavu stekla upravo rekonstrukcijom izgleda ljudi iz paleolitika i daleke prošlosti. Napravila ih je čak 17, a doputovale su iz njenog pariškog ateliera u kojem ih je radila mjesecima.
Svi posjetitelji muzeja doživjet će i jedan vrlo poseban doživljaj i postati dio prošlosti bar na nekoliko minuta, i to prelaskom preko leda koji će biti praćen krckanjem leda, naviranjem vode i rikom mamuta, kao najbolji prikaz onog što je bilo svakodnevica neandertalaca.
Za one koji pobliže žele upoznati krapinske praljude zanimljivo je i tijelo jednog neandertalca na bolesničkom krevetu pri čemu se istovremeno mogu dobiti informacije o njegovim ozljedama (na tri jezika) te proučavati rendgenske snimke i ilustrirane fotografije. Ova instalacija omogućuje da posjetitelj jednim dodirom može otkriti bolest od koje je ovaj neandertalac bolovao.
Posljednji dio muzeja posvećen je kasnijem dobu i onom što je uslijedilo: ubrzani razvoj ljudskog roda i ljudski uspjesi kao što je put svemir. Nakon toga se izlazi na stazicu koja vodi do samog nalazišta i mjesta koje je u sebi skrivalo tajne neandertalaca tisućama godina.
Niti prostor oko muzeja nije zapostavljen: oko njega se nalazi park skulptura Forma Prima, a skulpture pripadaju živim bićima koja su tada nastanjivala ovo područje: špiljski medvjed, nosorog, vuk, los, jelen, ali i praljudi.
Krapinska zbirka ima mnogo artefakata, a najpoznatija je Lubanja C ili Krapina 3, koja se koristi kao simbol zbirke i ponavlja se kroz gotovo sve tematske jedinice. Ona je vezana uz neandertalku koja se kupa pod slapom, jer je lubanja pripadala ženskoj osobi na čijem su čelnom dijelu pronađeni plitki urezi za koje je utvrđeno da nisu tragovi napada već neka vrsta posmrtnog rituala među članovima zajednice.
Ovaj muzej je mjesto koje svakako treba obići jer prilika u kojoj na sat vremena možeš „ući“ u život krapinskog pračovjeka nije nešto što bi trebalo propustiti.
