Aboridžini, skupina plemena čije ime dolazi od riječi „ab origine“ ili „od početka“, nastanjuju australski kontinent desecima tisuća godina, ali njihov je broj u opadanju od dolaska novih doseljenika na ovo područje.
Uz njih se veže velik broj mitova i legendi, a njihovo značenje u tajnosti drže i sami Aboridžini koji jako drže do vlastite tradicije i kulture. Smatraju se izrazito duhovnim bićima, a njihova su vjerovanja duboko utkana u njihov svakodnevni život. Mnogi misle da su slični Amišima, ali to zapravo nije istina.
Tko su Aboridžini?
Australski Aboridžini su prvi ljudi Australije, autohtoni narod tog područja. Iako često govorimo o njima kao o jednoj skupini, s obzirom na to da su naselili kontinent u isto vrijeme prije pedeset tisuća godina, radi se o dvije glavne skupine naroda: Aboridžinskim narodima, s kojima se Velika Britanija susreće nakon njihove kolonizacije otoka 1788. godine i otočanima Torresovog tjesnaca, koji naseljavaju današnji Queensland.
Iako danas unutar ovih skupina nalazimo razne klanove koji pripadaju u preko dvjesto različitih jezičnih skupina, svi Australski domoroci povezani su sa starosjedilačkim skupinama Australije.
Aboridžini i njihovo podrijetlo
Nedavna genetska istraživanja povezala su australske domorodce sa zajedničkim pretkom starosti otprilike pedeset tisuća godina. Ovo znači da su u to vrijeme prvi Aboridžini migrirali na kontinent, i to u sjevernu Australiju iz Azije koristeći svoje primitivne čamce. Ovakve migracije dogodile su se u vrijeme snižene razine mora, kada su postojali kopneni mostovi između Azije i Australije te su se čamci koristili na kraće etape.
Ipak, neka istraživanja sugeriraju da su prvi Australski Aboridžini migrirali prije otprilike sedamdeset tisuća godina i to direktno iz Afrike, što bi ih učinilo najstarijom populacijom ljudi izvan Afrike.
Koja je razlika između Aboridžina i otočana Torresovog tjesnaca?
Kada pričamo o Aboridžinima i otočanima Torresovog tjesnaca, govorimo o dvije različite skupine naroda. Aboridžini su naselili kopnenu Australiju, dok su otočani živjeli na dvjestotinjak otoka sjeverno od Australije, u Torresovom tjesnacu. Naziv Aboridžini nastao je nakon kolonizacije, i znači „izvoran stanovnik“ te se stoga često koristi za obje skupine naroda.
Najveća razlika između dvaju naroda je da su ljudi Torresovog tjesnaca etnički i kulturno puno sličniji malezijskim narodima, jer su bili manje izolirani od Azije nego Aboridžini.
Kako su živjeli prvi Aboridžini?
Prvi Aboridžini živjeli su većinom uz obalu, okupirajući uvale gdje su osnivali luke i lovili ribu koja ih je prehranjivala. Osim što su bili lovci, bili su i sakupljači, a zbog obilja hrane nisu imali potrebe putovati daleko unutar kontinenta.
U to vrijeme resursi su bili dostupni svim klanovima, a trgovina između plemena bila je dobro uspostavljena. Povremene migracije bile su normalne i u skladu s godišnjim dobima, to jest promjenom vremena, ali većina domorodaca nije imala potrebu za dalekim putovanjima. Ovo ne znači da nisu postojali Aboridžini diljem cijelog kontinenta, ali je gustoća naseljenosti bila najveća uz obale i izvore rijeka.
Obilje hrane i razmjerno dobri odnosi između klanova rezultirali su relativno mirnim životom plemena: prosječni Aboridžin radio je 4-5 sati dnevno kako bi preživio, a ostatak vremena trošilo se za razvitak bogate kulture što uključuje jezik, obrede, religiju i zakon. Narodi su bili iznimno spiritualni i njihovi zakoni bili su strogo povezani sa samom zemljom i prirodom.
Svaki klan imao je vođu, obično starijeg muškarca koji je bio iskusan u lovu i obredima. Vođa je morao dobro poznavati plemenski teritorij, i trebao je znati gdje ima vode i gdje može uloviti ili pronaći hranu. Zato su upravo vođe bili oni koji su određivali hoće li se pleme seliti ili ne. Omladina u plemenima redovito je bila podvrgnuta inicijacijama koje su često bile prilično drastične.
Aboridžini i religija
Danas poznajemo brojne aboridžinske mitske priče, a njihova važnost vidljiva je u tome da su korištene u svrhu inicijacije u klanove. Naime, tijekom inicijacije Aboridžini saznaju tajno značenje svojih mitova i pjesama, tijekom brojnim obreda i ceremonija koje se izvode. Iako njihova vjera nije slična današnjim velikim religijama, Aboridžini su iznimno spiritualni ljudi i imali veliko strahopoštovanje prema božanskim silama.
Aboridžini vjeruju da na samom početku vremena trajala takozvano Vrijeme snova. Zemlja kao i ljudi stvoreni su od strane duhova. Sva priroda koju Aboridžini štuju, koja uključuje rijeke, potoke, brda, planine, biljke i životinje, nastala je upravo zbog tih duhova. Oni su im dali i sav njihov alat za lov, dodijelili plemenima njihovu zemlju i toteme.
Domoroci štuju svoje pretke za koje vjeruju da su upravo stvorili njihov svijet tijekom Vremena snova. Oni su odgovorni za stvaranje svetih mjesta koja Aboridžini štuju i kod kojih se izvode rituali i ceremonije. To se radi u svrhu štovanja njihovih predaka koji će im pomoći da prežive izazove koji ih čekaju u budućnosti.
Ipak, njihova vjerovanja nisu u potpunosti ista kod svakog plemena. Tako se plemenske filozofije ponešto razlikuju, pa primjerice neka plemena vjeruju da su njihovi preci životinjski duhovi, dok se u drugim dijelovima vjeruje da su preci bile ogromne zmije.
Vrijeme snova je temelj ne samo aboridžinske religije već i njihove kulture. To je naziv za priču o tome kako nastaju svemir i ljudska bića te govori o tome kako je Stvoritelj zamislio funkcioniranje svijeta i ljudi u njemu. Ovaj koncept je dosta zbunjujuć, pogotovo ako uzmemo u obzir da oni shvaćaju Vrijeme snova kao početak koji nikada nije završio, te vjeruju da je Vrijeme snova razdoblje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Jesu li Aboridžini kanibali?
Australski Aboridžini nisu bili kanibali u pravom smislu te riječi. Oni nisu ubijali ljude da bi ih jeli već se u nekim plemenima kanibalizam izvodio isključivo u ritualnom kontekstu. To je takozvan pogrebni kanibalizam u kojemu rođaci jedu meso pokojnika kako bi njegova mudrost i snaga prošla u njihovo tijelo.
To se smatralo načinom zadržavanja snage njihovih predaka. Nejestivi organi bi se palili, a meso bi se često sušilo i nosilo kao nakit. Ovo je zapravo po definiciji endokanibalizam, s obzirom na to da su se jeli samo članovi istog plemena, to jest zajednice, a posebna je čast bila pojesti meso vođe klana ili šamana.
Danas samo par klanova prakticira kanibalizam, od kojih su najpoznatiji Korowai ljudi Papua Nove Gvineje u Oceaniji.
Britanska kolonizacija kontinenta
Početak britanske kolonizacije Australskog kontinenta započeo je 1788. godine kada je poručnik James Cook po prvi puta stao na Australsko tlo. Britanska monarhija tretirala je Australiju kao koloniju na koju se naseljavaju, a teritorij nisu klasificirali osvojenim. Ipak, ova kolonizacija nije bila ništa drugačija nego osvajanje. Aboridžinska zemlja brzo je preuzeta pod premisom da se radi o „ničijoj zemlji“.
U trenutku početka kolonizacije na kontinentu živjelo je otprilike milijun domorodaca, no dolaskom bijelaca taj se broj drastično smanjio. Tadašnji klanovi okupirali su prvenstveno obalu kako bi lovili ribu, a hranu su sakupljali iz okolnih područja. Prvi sukobi između bijelaca i domorodaca dogodili su se upravo na rubovima kontinenata gdje su se domorodci snažno opirali okupatorima. Aboridžini su bili masakrirani, a njihove zajednice osiromašene dolaskom ljudi sa Zapada.
Europljani nisu imali razumijevanje za aboridžinski način života i nisu shvaćali njihovu duboku povezanost sa zemljom i prirodom. Gledali su na njih kao na primitivne narode u konfliktu jedni s drugim, no nisu razumijevali mudrost koju su narodi posjedovali.
Tisućljeće života na kontinentu omogućili su im da nauče kako maksimalno iskoristiti svoj okoliš bez njegova uništavanja, nešto što Europljani nisu znali u to vrijeme. Zbog toga je uskoro došlo do nestašice hrane jer su Europljani ubrzo iscrpili ribu pretjeranim izlovom, smanjili populacije klokana neodrživim lovom, zagadili vodu i slično. Zbog toga su Aboridžini u kratkom periodu vremena došli do ruba gladi.
Istodobno se pojavljuju razne bolesti i u zemlji su ubrzo poharale epidemije s kojima se Aboridžini nikada dosad nisu susreli te stoga nisu bili otporni na ove, njima nove, bolesti. Jedna od ovih bolesti su velike boginje, sifilis i gripa. Desetkovanje domorodačkog stanovništva bilo je brzo i primoralo je domoroce da se povuku sa svojih područja, no njihova borba nikada nije prestala i traje još danas.
S kakvim se problemima Aboridžini danas suočavaju?
Od početka britanske kolonizacije domorodačke zajednice susrele su se s ozbiljnim problemima koji su uništili njihove zajednice i doveli ih do ruba izumiranja.
Najveći problem predstavljao je australski zakon „tera nullius“ prema kojemu su tijekom kolonizacije definirali kontinent kao ničiju zemlju, dakle zemlju koja se može okupirati. Ova odluka je poništena 1992. godine i utvrdilo se da britanska mornarica nije mogla legitimno uzeti zemlju domorodaca. Makar se dio zemlje vratio plemenima, većinu i danas treba vratiti.
Iako se u 20. stoljeću nisu izvršavali masakri zajednica, ubojstva su zamijenjena raznim političkim odlukama koje su za cilj imale iskorijeniti aboridžinsku kulturu. Tako su djecu odvajali od roditelja i davali ih bijelim obiteljima ili ih slali misionarske škole kako bi izgubili dodir sa svojom kulturom.
Loši životni uvjeti i rasistički stavovi i danas znatno utječu na domorodačko stanovništvo. Primjerice, u ovakvim zajednicama nalazimo znatno veću stopu smrtnosti i samoubojstava nego kod bijelog stanovništva.
Aboridžini i kultura Australije
Aboridžini su ostavili velik trag na današnju Australiju. Ako pogledamo brojne riječi koje se danas koriste, one imaju korijenje iz aboridžinskog jezika.
Tako su nazivi životinja poput Dingo psa, klokana, koala, jaka i vombata kreacije upravo domorodaca koji su se prvi susreli s ovim životinjama. U australskom engleskom postoji više od četiri stotine riječi posuđenih iz aboridžinskih jezika.
Također, jedan od najpoznatijih australskih simbola, bumerang dolazi upravo od Aboridžina. Bumeranzi su se koristili kao oružje za lov životinja poput klokana. Neki su čak bili izrađeni kako bi kružili oko ptica koje su se izlovljavale. U to vrijeme su se bumerang mogli koristiti isključivo muškarci koji su se smatrali lovcima, a danas ih mogu koristiti svi.
7 zanimljivosti o Aboridžinima
1. Znanstvenici su utvrdili da u Australiji postoji više stotina aboridžinskih jezika, a 10 % domorodaca još uvijek govori aboridžinskim jezikom.
2. Više od 50% Aboridžina mlađe je od 25 godina.
3. Umjetnost Aboridžina među najstarijima je na svijetu, od kojih su diljem svijeta najpoznatiji slikanje točkama i aboridžinski ples. Slikanje pijeskom i izrada skulptura također su jako zastupljeni u narodu.
4. Aboridžinske slike na stijenama pronađene u zapadnoj Australiji iznimno su stare te se smatra da su dvostruko starije od piramida u Egiptu.
5. Aboridžini se ponose i jednim od najstarijih instrumenata na svijetu. Didgeridoo je napravljen od bambusa kojeg su izdubili ni više ni manje nego termiti. Zvuk podsjeća na zujanje.
6. Prije nastanka australskog nogometa Aboridžini su igrali sličnu igru s loptom koja je bila napravljena od kože oposuma.
7. Aboridžini imaju svoju zastavu koja je stvorena sredinom 20. stoljeća kada je pokrenuta borba za prava na otetu zemlju. Zastava ima tri boje: polovica zastave je crna i ona predstavlja Aboridžine, donja polovica je crvena i ona predstavlja zemlju, a na sredini se nalazi žuti krug koji predstavlja sunce.
