Tko god je učio povijest, zna da su kulturna razdoblja Europe jako raznovrsna, kreativna i posebna. Jedno od najpopularnijih i s razlogom najrazvikanijih razdoblja je divna renesansa koja označava kraj srednjeg vijeka. Danas ćemo zamisliti da smo ušli u vremeplov i uputili se na misiju istraživanja – što se u ovo vrijeme događalo u svijetu, kako je izgledala umjetnost i što nam je razdoblje renesanse ostavilo?
Što je renesansa?
Vremenski, renesansa se određuje kao 15. stoljeće u Italiji, gdje vuče svoje korijene, te 16. stoljeće u Europi, gdje se tek kasnije raširila. Netko će reći da je renesansa razdoblje u kulturi, a netko da je pravac umjetnosti. Književnici će sigurno reći da je ovo razdoblje preokreta u književnosti i filozofiji. Svakako, renesansa je preporod u svakom smislu – u nastavku ćemo naučiti što se to točno promijenilo u ovo doba.
Zanimljivo je napomenuti da je renesansa prvo kulturno razdoblje koje je bilo „svjesno sebe“ – dakle, i umjetnici i književnici i filozofi znali su koje je razdoblje, kako se zove i tome su se mogli prilagoditi kroz svoj rad. Tako su mogli osigurati popularnost i prodaju svojih djela.
Zašto je renesansa počela u Italiji?
Italija se često smatra rodnim mjestom renesanse, a brojni kritičari tvrde da je upravo tamo ovo kulturno razdoblje doživjelo svoj maksimalni potencijal i vrhunac. Italija je u to vrijeme svakako bila dobro mjesto za novitete – mnoge bogate obitelji podržavale su male umjetnike, gradovi su se razvijali jer je ekonomsko stanje bilo povoljno, a vrijednosti koje su renesansi bile temeljne, Talijanima su već bile poznate jer su se s njima susreli još u doba antike.
Renesansa obožava antiku – ona smatra da je antika bila najbliže idealnoj ljudskoj perspektivi te da bi se vrijednosti koje su tada bile aktualne trebale ponovno oživjeti. Antika se odnosi na kulturu Rima i Stare Grčke, a sama riječ antika korijene vuče iz „davno“ i „drevno“. Dakle, možemo reći da je Italija zaista imala idealne uvjete za otvoriti jedno novo kulturno razdoblje koje će podići ostatak Europe na novu razinu.
Filozofija i značenje renesanse
Znate li da riječ renesansa svoje korijene vuče iz riječi „preporod“? Ideja je bila potpuna obnova ljudske vrijednosti i potencijala, a dolaskom humanizma, kulture koja je usko povezana s renesansom, javio se otpor skolastičkoj nauci i teologiji – obje discipline su zagovarale vjeru, religiju i kršćansko poučavanje. Talijanski humanisti odlučili su da se znanost, umjetnost i vjera ne mogu konstantno ispreplitati, već da centar svemira mora biti čovjek, a ne Bog.
Dok je nekima ovaj pristup bio potpuno revolucionaran, drugim je ljudima bio kontroverzan. Obrazovani čovjek trebao bi uvijek željeti još znanja – tada su se pretežito učili grčki, latinski, arhitektura i slične discipline. Analitička obrada je bila izuzetno bitna i potiče se individualnost osobe, njena posebnost i njeno subjektivno razumijevanje svijeta.
Filozofija koja se poticala je empirijsko doživljavanje svijeta – dakle, osjeti i događaji su bitni. Značenje renesanse zaista je veliko s obzirom na to da je ona intenzivno utjecala i na Nizozemsku i na Njemačku i na Francusku. Njihovi su umjetnici ozbiljno shvatili ideju novog pravca i zainteresirali su se za progresivnost koja je prezentirana.
Što se gradilo i radilo?
Gradovi se u ovom razdoblju više nisu toliko utvrđivali zbog izuma topa s eksplozijskim projektilima, što je omogućilo brži i napredniji razvoj mnogobrojnih gradova. S obzirom na to da su se istraživale mnoge discipline, počele su gradnje kulturnih institucija, znanstvenih institucija, knjižnica, galerija i muzeja te promatračnica. Sjetimo se samo brojnih astronoma kao što su Nikola Kopernik, Giordano Bruno i Galileo Galilei – oni su bili na tragu saznanja da svemir ipak nema Zemlju u centru, već Sunce.
Zaista, ovo je razdoblje bilo doba ekspanzije, rasta i promjene. Čak je i Kristofor Kolumbo upravo otkrio Ameriku! Samo dvadesetak godina kasnije, Martin Luther je svojim djelovanjem u svijetu religije počeo s reformom rimokatoličke crkve i Biblija se prevodi na njemački jezik. Ne moramo ni spominjati velika tri umjetnika koji su obilježili svijet svojim radom, a njihova imena djeca prate zahvaljujući crtićima – Leonardo da Vinci, Michelangelo i Rafael bit će tema naše rasprave kasnije.
Cilj ovog paragrafa bio je da čitatelj dobije dojam o tome koliko se u razdoblju renesanse sve ubrzalo i unaprijedilo. Gotovo da nije postojalo područje u ljudskoj kulturi i antropologiji koje nije bilo zaraženo znatiželjom i rastom. Baš zbog toga mnogi povjesničari vjeruju da je renesansa ključno razdoblje u povijesti te da je u potpunosti modificirala budućnost jer je utjecala na velik broj autora i znanstvenika.
Renesansna književnost
Savršenstvo, sklad i estetika koju je renesansa njegovala rezultirala je u mnogim kvalitetnim djelima. Ipak, najveći dio stvaralaštva ovog razdoblja bio je inspiriran antičkim stvaralaštvom pa tako najviše djela dolazi iz roda lirike. Petrarkistička lirika koja je često bila pisana ženi kao idealu, religiozna lirika i bukolička poezija u kojoj se čezne za mirnom prirodom samo su neka od popularnijih djela.
Ep je također uzvišena vrsta djela koju je davno proslavio Vergilije, a sada su bili poznati epovi biblijskog i viteškog sadržaja. U ovo je vrijeme i Marko Marulić napisao svoju slavnu Juditu! Dramske vrste također su bile popularne, ali nisu bile identične onima što su ih pisali Plaut i slični, već su to češće bile pastorale – ponovno, priroda je od velikog značaja.
Romani su bili ili viteški ili pastirski ili pikarski. Zasigurno ste čuli za djelo Arcadia koje je Jaccopo Sannazzaro napisao bez da je predvidio da će njime utemeljiti pastirski roman. Ljubavne zgode pastira koji putuju svijetom veselile su čitatelje, dok su pikarski romani bili, baš kao što možete naslutiti – pikantni. Simpatična neznalica i varalica, pikar, živi svoj neobičan život čije pustolovine imamo priliku pratiti iz prvog reda. Možemo vidjeti kako mnogi romani imaju upravu element drame i kako zabavljaju puk.
Autori koji su se probili u ovo vrijeme su Lodovico Ariosto koji je napisao renesansni ep pod nazivom Bijesni Orlando. Zaista, viteške i ljubavne avanture svima su bile zanimljive. S druge strane, Francois Rabelais napisao je djelo Gargantua i Pantagruel u kojima opisuje podvige divova iz pučke predaje. Ne smijemo zaboraviti najpoznatijeg pripovjedača iz Španjolske – Miguel Cervantes roman Bistri vitez Don Quijote od Manche napisao je u zatvoru!
Renesansa umjetnost
Renesansa je zaista idealno vrijeme za biti umjetnik – štovao se takozvani kult genija u kojem su umjetnici imali maksimalno pravo na individualizam. Ljudi su u to vrijeme, zapravo, baš i željeli da se umjetnici maksimalno približe svojoj ideji idealnog stvaralaštva, a ne da stvaraju ono što je svima lijepo. Javlja se i ideja univerzalnog čovjeka, pojedinca koji je toliko talentiran u različitim poljima da se vjerovalo kako je nadahnut božanskim. Upravo Leonardo, Michelangelo i Rafael smatraju se vrhuncem ljudskog stvaralaštva i neponovljivim umjetnicima.
Leonardo da Vinci bio je možda i najbolji primjer univerzalnog čovjeka – nema što nije radio i čime se nije bavio Bio je inženjer, znanstvenik, glazbenik, kipar i slikar. Zanimalo ga je zaista sve – kretanje vode, ljudsko tijelo, leteći strojevi, oružja, ali i matematička pravila. Osim što je bio izvrstan umjetnik, Leonardo je bio i vrlo inteligentan pa je tu inteligenciju koristio za izradu mnogih računica i inženjerskih skica koje su kasnije nađene na mjestu gdje je živio.
Njegove najpoznatije slike uključuju umjetnička djela kao što su Mona Lisa, žena misterioznog osmijeha za koju nitko nije siguran je li stvarna ili nije, ali i Sv. Ana, Bogorodica i dijete s janjetom, djelo koje najbolje opisuje sve što je volio. Njegova je umjetnost puna geometrijskih odnosa, sfumato tehnike (magličasto slikanje) i visokog kontrasta.
Uz njega, poznat je bio i Michelangelo Buonarroti za kojeg mnogi misle da je bio isključivo kipar, što nije istina. Iako je njegova najpoznatija umjetnina skulptura Davida, on je autor i poznatog djela Stvaranje čovjeka na svodu Sikstinske kapele. Michelangelo je krenuo sa stvaralaštvom vrlo mlad, zbog čega su se mnogi čudili djelima koja je isklesao sa samo 20-ak godina.
Bio je izuzetno fokusiran na ljudsko tijelo te stvaranje čovjeka kao heroja, a energija koju je svaki put uspio osloboditi iz kamena fascinirala je mnoge. Njegova druga djela uključuju skulpture kao što je Rimska Pieta, a radi se o puno nježnijoj konstrukciji. Michelangelo je, mnogi tvrde, uvijek imao dobro oko za procjenu karaktera ljudi koje je stvarao u kamenu.
Zadnji od trojice bio je Rafael, odnosno Raffaello Santi da Urbino, slikar i arhitekt. Jasnoća i čistoća njegovih crteža te fantastična realizacija portreta samo su neki od razloga zašto je postao poznat. Bio je toliko utjecajan da su se u 19. stoljeću Englezi ugledali na njega i tako nastaju engleski prerafaeliti. Zanimljivo je da je Rafael velik dio svog djetinjstva proveo u palači koju je dizajnirao Hrvat, arhitekt Lucijan Vranjanin.
Tragični život ovog stvaraoca, kojem su majka i otac umrli prije no što je napunio 11 godina, no ostavština njegovih roditelja bila je i materijalna i kulturna pa je bio dobro afirmiran u društvu. Skladnost u slikanju Rafael najbolje pokazuje u djelima kao što su Atenska škola, Isusovo preobraženje i razne freske koje je slikao u Vatikanu.
Renesansne zanimljivosti koje niste znali
Za kraj, za malo zabave, dijelimo s vama činjenice koje je L.M.Elliott, američka autorica, pronašla u istraživanju za svoju historijsku prozu pod nazivom Da Vinci’s Tiger. Vjerujemo da ste neke od ovih očekivali, ali neke zasigurno niste znali!
- Žene u razdoblju renesanse nisu smjele mnogo toga, uključujući sviranje puhačkih instrumenata i stajanje blizu prozora.
Puhački instrumenti bili su zabranjeni jer su navodno motivirali lascivne misli i žene puno ljepše izgledaju kada sviraju žičane instrumente. Što se tiče prozora, smatra se da time pokušavaju zavesti muškarce na ulici pa zbog toga izdaju svog muža, partnera ili reputaciju svoje obitelji. Zbog toga ćete rijetko na slikama vidjeti ženu blizu prozora ili bilo koje forme stakla.
- Muškarci se nisu ženili do tridesete godine.
Postojalo je vjerovanje da su muškarci do tridesete godine takozvani „giovanni“ muškarci – iracionalni, vođeni instinktima, a ne razumom. Takvi muškarci ne bi bili dobri muževi, stoga je velika većina po običaju čekala tridesetu godinu i tek tada razmišljala o ženidbi. Zanimljivo je, s druge strane, da su se žene udavale prije dvadesete godine.
- Spavaće su sobe bile najukrašenije u svim kućama jer su bile znak plodnosti.
Možda je neobično to raditi danas, ali nerijetko su spavaće sobe u renesansi bile one u kojima su se primali gosti. Za razliku od dnevne sobe ili aule, spavaće su sobe morale biti nakićene, uređene pomno i interesantno – tako su gosti znali da su njihovi domaćini sofisticirani ljudi. Nerijetko su se arhitekti posebno fokusirali na izgradnju velikih i prostranih spavaćih soba.
- Dojenčad je bila najrizičnija dobna skupina.
Danas o ovome rijetko razmišljamo, ali u tom su razdoblju prinove u obitelji bile stresna pojava. I za bogate i za siromašne, bilo je prilično riskantno imati djecu. Gotovo svako drugo dijete koje je doživjelo prvi rođendan, nije doživjelo deseti jer su djeca bila izložena smrtonosnim bolestima, a i često su spavala u krevetu s roditeljima pa su se dešavala spontana gušenja. Zbog toga su se djeca krstila odmah prvi dan pri rođenju.
- Postojale su žene čiji je posao bio oplakivanje mrtvih.
Često se govori kako smrt u renesansi ne bira – sva životna razdoblja bila su po nečemu riskantna. Kad osoba umre, postojale su žene čija je dužnost bila da budu u kući i tijekom sljedećih dana glasno oplakuju pokojnika. Čak i tijekom javnih pogreba, te žene su pratile obitelj kao da su članovi porodice.
- Postojali su „sudovi za nevinost“.
Žena je u razdoblju renesansne trebala biti intimna isključivo sa svojim mužem, dakle isključivo u braku. Postojalo je mnogo slučajeva u kojima su žene prije braka imale intimne odnose sa zaručnicima ili pak nepoznatim muškarcima te su zbog toga završile na sudu. Sudovi su uglavnom razrješavali postupak tako što se vraćao miraz.
Zaključak
Renesansa je jedno od najpoznatijih razdoblja kulture u svijetu. Posebna je po brojnim umjetninama, otkrićima, ali i autorima čija se imena dugo neće zaboraviti. Nadamo se da ste danas naučili mnogo zanimljivosti o ovom prekrasnom pokretu talijanskih korijena. Svakako vam preporučujemo i da pogledate neke od najpoznatijih renesansnih slika te poslušate izvornu renesansnu glazbu. Povijest je zaista čudesna!
