Većina ljudi barem u jednom trenu svoga života uoči kako postoje tikovi kod neke osobe. Neki ga uoče i kod sebe, ali to je vrlo rijetko jer je obično riječ o radnji koje baš nismo svjesni, osobito ako je ne radimo često.
To može biti pretjerano treptanje, mali stalni kašalj ili nepotrebno micanje ramena. Tikovi su ipak najčešći kod djece, a kod njih se mogu pojaviti iznenada. Ponekad nastaju sami od sebe, a ponekad je potreban poticaj, no ako je tik povezan s nekim poremećajem on može biti stalan.
Što su tikovi?
Najjednostavnije rečeno, tikovi su iznenadni trzaji, pokreti ili zvukovi uzrokovani signalom iz mozga zbog kojeg osoba ima poriv za određenom radnjom. Većina njih su takozvani jednostavni tikovi poput kimanja glavom, žmirenja i slično. Složeni tikovi su pak kombinacije različitih pokreta ili zvukova, recimo treptanje popraćeno kašljem ii podizanje i micanje glave.
Ovi pokreti i zvukovi nisu sasvim voljni, ali se uz određenu obuku mogu suzbiti. Iako se tikovi mogu pojaviti u bilo kojoj dobi oni su najčešći kod djece, tinejdžera i adolescenata. Ova je dobna skupina osobito osjetljiva pa se kod njih nastanak tikova često veže uz određene probleme u pubertetu, stres i slično.
Najčešći motorički i vokalni tikovi
Motorički tikovi:
- Treptanje
- Slijeganje ramenima
- Pokreti usana
- Pravljenje grimasa
Vokalni tikovi:
- Pročišćavanje grla
- Ponavljanje riječi
- Pjevušenje, njuškanje, šmrkanje ili cviljenje
Što uzrokuje tik?
Kratak odgovor je da ne znamo u potpunosti što uzrokuje tikove. Neki dokazi upućuju na to da su nasljedni, to jest da postoji veća mogućnost da dijete razvije tik ako ga njegov roditelj ima. Ipak, oni su najčešće uzrokovani okolinom tj. Okidačima poput stresa, manjka sna ili bolesti.
Postoje tri poremećaja povezanih s tikovima:
1. Prvi je takozvani poremećaj privremenih tikova (prolazni poremećaj). Ovo je dijagnoza koju će dobiti većina djece koja razviju jednostavan motorni ili vokalni tik. On najčešće traje do godinu dana. Ipak, ako ova vrsta poremećaja potraje i duže on se može razviti u neki drugi oblik. Dakle, ovo je početna dijagnoza kod gotovo svake osobe, i ovakvi tikovi većinom sami nestaju.
2. Takozvani kronički motorički ili vokalni tikovi uzimaju se u obzir tek kada dijete već dug period života ima jednak tik. Ovakve osobe trebaju kliničku intervenciju da se tik obuzda ili osoba dijagnosticira nekim drugim sindromom.
3. Najpoznatiji tikovi su oni povezani s Touretteovim sindromom. Iako je ovaj poremećaj najpoznatiji i često se pojavljuje u medijima on nikako nije i najčešći oblik. Kako bi se Touretteov sindrom dijagnosticirao dijete mora imati više motoričkih i barem jedan vokalni tik dulje od godinu dana. Touretteov sindrom često dolazi u kombinaciji s anksioznošću ili drugim poremećajima.
Tikovi kod djece
Ovi tikovi posebno su zastrašujući kod djece. Roditelji mogu povezati iznenadni kašalj ili treptanje s nečim mnogo ozbiljnijim, iako to ne mora biti slučaj.
Dobra je vijest da većina tikova kod djece nestaje sama od sebe i ne vraća se ni u kasnijoj dobi. Posjet pedijatru trebao bi biti dovoljan da se isključe razne bolesti koje bi dijete potencijalno moglo imati. Ipak, preporučuje se da roditelji promatraju tikove dulje vremena da se utvrdi je li ovo samo faza ili dali je potrebna daljnja intervencija.
Ovo je vrlo često zastrašujuće iskustvo i za roditelje i dijete stoga je potrebno potražiti medicinsko mišljenje koje će pružiti dovoljno korisnih informacija kad su u pitanju tikovi kod djece.
Liječenje tikova
Iako većina tikova nestaje nakon nekog vremena, oni učestali i trajni tikovi također se do neke granice mogu tretirati.
Tikovi se pogoršavaju stresom, anksioznošću, manjkom sna, davanjem posebne pozornosti samim tikovima i slično. Stoga je potrebno osigurati sigurnu okolinu, pogotovo kada je riječ o djeci. Potrebno je ponašati se kao da tikovi ne postoje i uvjeriti dijete da je sve u redu i da je ovo samo prolazno.
Najbolji rezultati neupitno se ostvaraju terapijom. Osoba se upoznaje sa svojim tikom, postaje svjesnija i bolje diferencira trenutak kada će tik nastupiti i slično. Osoba može naučiti kako reagirati na tik i čak kako ga zaustaviti. Ovakav tretman također može biti dobar za osobe koje osim tikova imaju i druge poremećaje poput anksioznosti, ADHD-a i OCD-a.
Tikovi se ponekad mogu liječiti i neurolepticima to jest antipsihoticima. Ovakvi lijekovi mijenjaju kemiju mozga i tako pomažu u kontroliranju svoga tijela. Ipak, ovakav tretman može imati posljedice poput zamagljenog vida, promjene raspoloženja i slično te stoga nikada nisu prvi odabir.
Botoks se također može koristiti za liječenje tikova. Naime, injekcije botova u mišiće koji imaju tendenciju trzanja mogu zaustaviti tikove tako da opuste mišiće. Ovo je pak kratkotrajno rješenje jer injekcija traje samo par mjeseci.
