Ako ste ikada vidjeli tekst napisan kaligrafijom, vjerojatno ste ostali zatečeni njenom ljepotom i bili impresionirani vještinom osobe koja je taj tekst napisala. Kaligrafija nije umjetnost za svakoga, a osoba koja se odlučila baviti kaligrafijom mora biti pedantna, strpljiva i veliki ljubitelj estetike.
Iako se nekima pisanje kaligrafije čini kao prava magija te nam se može činiti kao da jednostavno nemamo istu motoriku niti isti pribor kao vješta osoba koju promatramo, istina je da zapravo gotovo svi mogu dobro naučiti kaligrafiju. Na kraju krajeva, radi se o vještini koja se uči i razvija baš kao bilo koja druga vještina!
Ova nadasve zahtjevna vještina dio je ljudskog roda već tisućama godina, a svoje početke ima u azijskim zemljama u kojima se iznimno cijenilo pismo i svaka pisana riječ. Pretpostavlja se da je nastala u Kini, a kasnije se proširila na okolno područje i dalje diljem svijeta. Danas je pomalo zaboravljena, ponajviše razvojem tehnologije gdje ljudi više gotovo ni ne pišu ručno, već to čine uz razne tipkovnice na svojim uređajima.
Ako pogledate povijesne dokumente, pogotovo one pisane u religijskom kontekstu, primijetit ćete da je gotovo uvijek pismo napisano u kurzivu s posebnim zavijucima i dodacima koji su upravo znak određene vrste kaligrafije. Prije se do ovoga držalo posebno mnogo, a danas se uglavnom radi o estetskom dodatku kojeg možete i ne morate voljeti u marketinškim kampanjama, online dizajnu i sličnim situacijama.
Što je kaligrafija?
Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja koja se vrlo često naziva i krasopisom. Ovo je vrsta umjetnosti koja se veže uz umjetnost pisanja i umjetnost slikanja, stvarajući potpuno novu umjetničku formu koja se svojim stilom u potpunosti razlikuje od uobičajenog pisanja.
Iako postoji mit da je kaligrafija namijenjena isključivo za dešnjake i one koji su kipari ili slikari, najčešći pobornici kaligrafije u prošlosti bili su upravo svećenici i redovnici. Dešnjacima jest kaligrafija nešto prirodnija zbog toga što oni „vuku“ slova umjesto da ih „guraju“, ali to nipošto ne znači da ljevoruki ljudi ne mogu biti dio svijeta kaligrafije.
Kaligrafija uključuje umjetnost lijepog pisanja rukom što je vrlo zahtjevna tehnika koju svatko može savladati, ali to ne mora biti u istoj mjeri s obzirom na to da je osnova kaligrafije vježbanje pa će oni koji manje vježbaju biti manje uspješnih kaligrafi, dok će oni koji više vježbaju doseći stupanj savršene kaligrafije.
Ako se planirate baviti ovim, morate imati na umu da se novi stilovi kaligrafije stalno razvijaju i da nipošto ne postoji samo jedna opcija koju morate naučiti. Isto tako, dobro je poznato da svatko razvija svoj stil kaligrafije od trenutka kad krene preuzimati smjernice od poznatih umjetnika.
Za kaligrafiju se mora koristiti više vrsta alata, a pisati se može na papiru, papirusu ili pergamentu što je bilo vrlo uobičajeno u istočnjačkim zemljama koje jesu začetnice kaligrafije. Najpoznatiji kaligrafski majstori u povijesti bili su japanski, kineski, perzijski i islamski kaligrafi. Kaligrafija se kasnije proširila i na zapad gdje je također dobila svoje sljedbenike koji cijene izražavanje pisanjem kroz slikovnu umjetnost.
Kako je nastala kaligrafija?
Kaligrafija je nastala još u vremenu prije Krista, u drevnoj Kini, u istoj državi u kojoj je kasnije izumljen papir. Prvi kaligrafski tekstovi nastali su na rogovima ovnova ili oklopima kornjača te su nastali rezbarenjem na poseban umjetnički način. Ako vas danas netko uvjerava kako je potrebno imati neki skupi i komplicirani pribor za kaligrafiju, potpuno su u krivu – potrebno je imati vještinu. S modernim je priborom lakše, naravno, ali je sve stvar nauke.
Širenje kaligrafije nastavilo se preko mnogih drevnih naroda pa tako postoje istočnoazijska, indijska, tibetanska, perzijska, islamska i zapadnjačka kaligrafija. Pretpostavlja se da se kaligrafija širila kako i trgovina jer su razni zapisi putovali svijetom i krenula je poznata tehnika oponašanja tuđih rukopisa i slova. Uskoro su osim u crkvama, kaligrafski zapisi bili poznati i na dvorovima.
Kaligrafija je na velikom broju mjesta nastala pod utjecajem religije pa je ona zaslužna za njen razvoj. Mnoge indijske i tibetanske svete knjige pisane su kaligrafijom i to pomoću tradicionalne četke za pisanje. U većini je samostana ovo bilo obavezno naučiti te su učitelji poučavali posebne poteze koje vrijedni redovnici moraju poznavati.
Različite kaligrafije
I perzijska kaligrafija je bila jako važna za razvoj kaligrafije zbog toga što su ljepota i čitkost pisanja bili iznimno bitni u perzijskoj kulturi te su osobe koje su se bavile vrhunskom kaligrafijom bile jako cijenjene.
Isto vrijedi i za islamsku kaligrafiju koja je bila važan dio islamske religije i jako je zastupljena u islamskoj umjetnosti jer se smatra vezom jezika i religije i pokazuje važnost religije u životu svakog muslimana. U ovim fazama razvoja, kaligrafija je razvila razne nove znakove jer je islamsko pismo nešto drugačije od perzijskog.
U zapadnoj kaligrafiji su zastupljene ćirilica i latinica, a na razvoj kaligrafije najviše su utjecali samostani u kojima su djelovali redovnici koji su kaligrafijom prepisivali stare rukopise i na taj ih način umnožavali i omogućili njihovo širenje van zidina.
Nakon otkrića štamparskog stroja kaligrafija u zapadnim zemljama postaje zapostavljena, ali ju u 19. stoljeću ponovno oživljava engleski slikar i arhitekt William Morris koji je imao želju obnove umjetničkih zanata, pa je osnovao razne radionice u kojima se izrađivala oprema za dom koja je uključivala i tepih i namještaj, a za ukrašavanje te opreme za dom ovaj je umjetnik poticao korištenje kaligrafije.
Kaligrafija danas
Iako se nekima možda čini da je kaligrafija danas izgubila na značenju zbog toga što na računalu možete ispisati što god poželite, bilo kojim rukopisom koji želite, tome ipak nije tako. Čak se i pisanje rukom koristi mnogo rjeđe nego što bi trebalo jer je digitalizacija olakšala i ubrzala proces pisanja.
No kaligrafija nije samo pisanje – kaligrafija je umjetnost kojoj se divi svatko tko je vidi. Osoba koja koristi krasopis slova koristi kao način za pokazivanje svojih umjetničkih sklonosti i njegov tekst nije samo značajan kroz riječi već je vizualno značajan kao umjetničko djelo.
Kada govorimo o krasopisu i umjetnosti lijepog pisanja postoji velik broj ljudi, koje bi zapravo trebali svrstati u umjetnike s obzirom na način koji pišu, koji iznimno cijeni kaligrafiju, te ju čuva i njeguje. Ova nekolicina ljudi nerijetko se komercijalno bavi određenim kaligrafskim avanturama i zapisima te svoje usluge nudi diljem svijeta.
Vraćanje tradiciji
U posljednje vrijeme pokazuje se trend vraćanja prirodi i tradiciji, a kroz taj trend se uspjela probiti i kaligrafija. Učenje kaligrafije nije jednostavno i za njega treba vremena, ali jednom kad savladate krasopis slova kojima ćete pisati učinit će svaki vaš tekst pravim malim umjetničkim djelom.
Osoba koja želi naučiti kaligrafiju treba odvojiti veliku količinu vremena za to, ali ako se nemate vremena ozbiljnije posvetiti kaligrafiji možete pokušati naučiti neka slova i vježbati s njima jer je pisanje kaligrafije iznimno opuštajuće. Ako želite možete pred sebe staviti mali zadatak da naučite pisati svoje ime kaligrafijom te se na taj način potpisivati na određene tekstove poput čestitki ili slično.
Možete upisati i tečaj kaligrafije, a možete to učiniti i putem interneta ako u vašoj blizini nema takvog tečaja. Važno je znati da ćete morati odvojiti vremena za vježbanje jer se svako slovo mora ispisivati i po nekoliko puta sve dok ga svaki puta ne napišete identično. Kaligrafija uključuje i druge zahtjeve prilikom pisanja, a oni uključuju povećavanje pritiska prilikom pisanja nekog slova, smanjivanje pritiska, različite promjene u kretnji ruke i slično.
Što je potrebno za kaligrafiju?
Za kaligrafiju su vam potrebni papir, tinta i pero. Najbolje je izabrati poseban set za kaligrafsko pisanje jer su u njemu najčešće nalaze upute kako koristiti pribor, koji stilovi slova postoje i slično. Ova klasična kaligrafija perom vjerojatno je jedna od kompliciranijih verzija, iako se radi o potpuno klasičnoj verziji koju biste trebali naučiti kroz neko vrijeme.
Ipak, za početak će vam možda biti praktičnije koristiti nešto što je malo fleksibilnije. Postoje određeni „brush pen“ alati koji imaju savitljive vrhove (tvrđi su jednostavniji za koristiti, pogotovo za početnike) i koriste se u razvoju raznih kaligrafskih pisama. Ovu metodu izaberite ako niste spremni na nered koji možete susresti ako koristite pero i tintu te ako ste početnik koji nema nikakvog iskustva u pozicioniranju zapešća.
Što nakon osnova kaligrafije?
Nakon što savladate osnove kaligrafije (za što je obično potrebno oko 10 do 12 mjeseci) vrlo vjerojatno ćete htjeti početi koristiti i napredniji pribor poput kaligrafskog kista i trske, te posebne kaligrafske tinte. Kaligrafski kist je pak posebna verzija pribora koja može biti jednostavnija, ali i kompliciranija za korištenje pa se preporučuje nakon tinte. Smatra se da, tko nauči raditi s tintom, zna raditi sa svim drugim metodama i priborom.
Početni papir za kaligrafiju koji se treba koristiti kada započinjete učiti ovu umjetnost pisanja nije običan standardni bijeli papir već je papir prilagođen kaligrafskom alatu. Vrlo često se na takvom papiru nalaze linije koje pomažu prilikom vježbanja kako bi usavršili ujednačeno pisanje slova.
Poroznost papira također igra ulogu jer tekuće tinte mogu lako letjeti i curiti po papiru. Preporučuje se papir s više teksture, a ako ste jako zbunjeni u procesu kupovine, raspitajte se u lokalnom hobby art dućanu gdje će vam djelatnici moći reći nešto više.
Osim kaligrafskog pera i kistova koji su teži za korištenje, postoje i markeri za kaligrafiju koji su jednostavniji za upotrebu jer se u njima nalazi boja pa ih nije potrebno umakati u tintu – tzv. brush markeri.
