Arapski konj mnogo je više od običnog konja. Za sve one koji vole ove predivne elegantne životinje, koji traže prijateljstvo za čitav život ili partnera za natjecanje koji je jednako predan stizanju na cilj kao i oni, tada je arapski konj njihov najbolji izbor.
Arapski konj je diljem svijeta poznat po svojoj velikoj snazi i izdržljivosti, a osobito je cijenjen kod daljinskog jahanja (endurance) po čemu je prvi u svijetu. Neki primjerci mogu izdržati trčanje bez prestanka na udaljenostima većim od 150 kilometara što zvuči pomalo nevjerojatno.
Jedan pogled na arapskog konja može otkriti mnogo toga o ovoj ponosnoj životinji. Postoji mnogo atributa kojima ga opisuju, ali najčešće se koriste pridjevi poput plemenit, inteligentan, lijep i energičan. Mnogi arapski konji su vrlo temperamentni, ali upravo je njihov karakter ono što im daje određenu dozu mističnosti.
Po meni, jedna od najboljih riječi kojom se može opisati arapski konj svakako je gracioznost.
Postoje mnoge legende vezane uz arapske konje, osobito jer su poznati kao konji pustinjskih Beduina. Oni su ih iznimno cijenili i smatrali svojim prijateljima te darom od Alaha. Jedna od omiljenih uzrečica Beduina kaže da je najsretniji čovjek onaj koji jaše ždrebnu kobilu koja nosi žensko ždrijebe jer je to najveće bogatstvo koje se može imati.
Postoje mnoge teorije o nastanku Arapskih konja, pa tako i mnoge legende, ali bez obzira na njegovo porijeklo i istinitost Arapski konj je i dalje izuzetno cijenjena vrsta konja koja među uzgajivačima, natjecateljima i ljubiteljima konja ima gotovo legendarni status.
Arapski konj – porijeklo i legende
Neke od najpoznatijih legendi o Arapskom konju vezane su uz Islam i proroka Muhameda. Jedna od njih kaže da je sam Alah stvorio Arapskog konja tako da je uzeo pregršt vjetra i od njega svojim dahom stvorio ovu prekrasnu životinju.
Zbog toga neki Beduini vjeruju da je Alah arapskog konja stvorio spajanjem najboljih karakteristika četiri vjetra koja pušu pustinjom: dao mu je brzinu istočnjaka, hrabrost sjeverca, snagu juga i pamet zapadnog vjetra.
Druga legenda kaže da je prorok Muhamed putovao kroz pustinju sa svojim konjima i da ih je pustio da se utrkuju do prve oaze jer su bili jako žedni, iako je bio svjestan da mu se konji možda neće vratiti.
Kad je vidio da su se približili vodi, ali nisu stigli popiti vode, pozvao ih je natrag k sebi da testira njihovu odanost. Samo je pet kobila stiglo natrag na njegov poziv i od tada su one postale njegove miljenice.
Muhamed ih je nazvao Al Khamsa, što u prijevodu znači pet, i upravo su ove kobile postale „majke“ pet linija Arapskog konja. Riječ je o rodovima Kehilan, Seglawi, Hamdani, Hadban i Abbeyan.
Iduća legenda vezana je uz Jišmaela, Abrahamovog sina, kojemu je Bog dao poklon za vjernost njegovog oca. Riječ je bila o kobili Kuhaili, prvoj čistokrvnoj arapskoj kobili koja je na svijet donijela muškog potomka i tako započela čistokrvnu liniju arapskih konja.
S druge strane, povjesničari također imaju nekoliko ideja o njegovom porijeklu, a velik dio njih misli da je Arapski konj nastao miješanjem raznih turskih i sirijskih pasmina.
Neki od njih tvrde da su stvarni preci Arapskog konja Kaspijski konj i Akhal Teke, dvije vrste konja koje još i danas žive. Ove dvije vrste konja su izuzetno snažne i temperamentne, ali Kaspijski konj se mnogo bolje slaže s ljudima dok Akhal Teke ima vrlo tešku narav.
Bez obzira na to kako je nastao, arapski konj ima jako dugu povijest, a ljudi ga uzgajaju još od 7. stoljeća. Smatra se da su ovi konji iznimno inteligentni upravo zbog svoje višestoljetne povezanosti s ljudima.
Beduini niti jednu životinju ne cijene toliko koliko arapsku kobilu, koja je u prošlosti smatrana najhrabrijim ratnim konjem. Beduini su s arapskim kobilama dijelili i vodu i hranu, a često su boravile i u šatorima svojih vlasnika koji su se brinuli o njima kada su bile bolesne ili se trebale oždrijebiti. Na taj način arapski konj je stvorio neizmjerno čvrstu vezu s ljudima.
Arapski konj – opstanak najjačih
Beduini su Arapske konje uzgajali i za ratovanje, a osobito su izdržljivi bili što se tiče dugih pohoda. Arapski konj je vrlo brz pa je imao prednost kod iznenadnog napada na neprijateljski kamp.
Ovakav način života i teški pustinjski uvjeti doveli su do toga da je arapski konj postao konj kojeg krasi nevjerojatna izdržljivost čemu pridonosi njegov veliki plućni kapacitet kojeg je razvio kroz ove zahtjevne zadaće. Ovaj konj može dosegnuti nevjerojatnu brzinu od čak 70 km/h tijekom trka.
Tako je došlo do prirodne selekcije pri čemu su samo najjači konji opstali, a beduini su tisućama godina čuvali ovu vrstu i njenu čistokrvnost iz više razloga.
Osim što su iznimno cijenili ovu veličanstvenu životinju kao suputnika, oni su također vjerovali da je konj Alahov dar i da su dužni o njemu voditi brigu i paziti na njega u Alahovo ime.
Ipak, i među ovim čistokrvnim životinjama Beduini su više cijenili određene osobine poput istaknutog čela što je bio znak da je konj posebno blagoslovljen od Alaha, većeg lučnog grebena na vratu što je govorilo da je riječ o najhrabrijem konju ili visoko podignutog repa koji je obilježavao najponosnije primjerke konja.
Upravo je ova vjerska konotacija bila jako važna za povijest arapskog konja. Beduini su osiguravali nastavak vrste jako velikom brigom o kobilama i pazili na križanje vrsta kako bi u čast Alahu ovi konji i dalje bili najveličanstveniji konji na svijetu.
Zbog kvalitetne brige i očuvanja krvnih linija još i danas se u Arabiji mogu pronaći čistokrvni primjerci Arapskog konja čiji su preci najstarija vrsta konja. Neko vrijeme na snazi je bila i zabrana izvoza Arapskog konja iz zemlje, za koju je čak bila propisana i smrtna kazna, a također je bila zabranjeno križanje ove vrste s drugim pasminama kako se ne bi utjecalo na čistokrvnost loze. Slično se događalo i s plemenitim vrstama mačaka.
Arapski konj i njegove karakteristike
Prije četiri i pol tisućljeća beduini su počeli pratiti krvne linije konja i na taj način očuvali ovu vrstu koju krasi nekoliko jedinstvenih elemenata. Ovo je jedina istinski čistokrvna pasmina konja, a to su potvrdili i arheološki pronalasci koji su pronađeni diljem Arapskog poluotoka, a koji prikazuju slike arapskih konja iz starog doba.
Arapski konj je vrlo lako prepoznatljiva vrsta jer ima karakterističan oblik glave i visoko držanje repa, a zbog svoje lojalnosti jedna je od najomiljenijih vrsta konja.
Arapski konj nije velik konj: ima malu glavu, široko čelo i velike oči, a simetriju ne narušavaju niti njegove male zakrivljene uši niti prilično velike nosnice.
Vrat je dugačak, leđa kratka, a rep započinje vrlo visoko na leđima koja su prekrivena svilenkastim krznom, a završavaju bogatim repom.
Visina konja iznosi do otprilike 150 centimetara visine, a prosječna mu je težina od 350 kg do pola tone. Najčešće boje dlake su siva i kestenjasta, iako ima i raznih drugih nijansi.
Crnih arapskih konja ima najmanje jer su ih uzgajivači u prošlosti izbacivali iz krvnih linija i nisu dozvoljavali daljnje križanje jer bi konj s takvom dlakom vrlo teško podnosio vruće pustinjske uvjete. Danas je crni arapski konj vrlo tražen zbog svoje ljepote pa ih uzgajivači pokušavaju uzgojiti.
Arapski konj je dugovječan, a njegova je prosječna starost do 30 godina.
Tipovi arapskog konja
Postoji nekoliko tipova arapskog konja, a najcjenjeniji su egipatski i perzijski tip.
Egipatski arapski konj
Ovo je najcjenjenija vrsta arapskog konja jer je njegova čistokrvna loza neprekinuta i genetski u potpunosti čista.
Ovaj prekrasan arapski konj omiljen je zbog svoje male elegantne građe, uglađenog lica i visokog repa. Niži je od većine arapskih konja, a može biti raznih boja.
Njegov karakter je još jedan od razloga zašto je toliko voljen: inteligentan je, hrabar, snažan i naklon ljudima.
Od ukupnog broja arapskih konja egipatski arapski konj čini samo 2% populacije što ga čini i prilično rijetkim.
Shagya arapski konj
Ova je pasmina nastala u Mađarskoj, u 19. stoljeću, a nastala je križanjem arapskog konja s engleskim punokrvnim konjem. Nastao je arapski konj koji se veličinom nalazi negdje između te dvije vrste, a koji u sebi nosi naglašene jahaće karakteristike.
Glava je slična arapskom konju, dok su tijelo i trup više slični engleskom punokrvnom konju. Većinom su sive boje, a vrlo se često koristi za galopska natjecanja i endurance utrke.
Poljski arapski konj
Poljska je zemlja koja je poznata po uzgoju konja, a nakon što su u ratu s Turcima ulovili nekoliko čistokrvnih arapskih kobila Poljaci su se okrenuli uzgoju vrhunskih čistokrvnih konja po čemu uskoro postaju najpoznatiji u Europi.
Glavna karakteristika poljskog arapskog konja je njegov elegantno zaobljeni vrat, mišićavo tijelo i visoko nasađeni repovi. Zanimljivo je i da imaju prilično mala kopita s obzirom na ostale konje.
U prosjeku rastu do visine od 150 centimetara, a najčešće imaju smeđu, bijelu i sivu boju dlake.
Ovi konji imaju vrlo lijepu atletsku građu, a poznati su i po svojoj vjernosti. Imali su važnu ulogu i tijekom 1. svjetskog rata.
Anglo – Arapski konj
Izvrstan križanac engleskog punokrvnog pastuha i arapske kobile (ili obrnuto) je i Anglo – Arap, najveći trkaći konj na svijetu.
Smatra se da ima odlične karakteristike obje vrste, a to su snaga arapskog konja i veličina engleskog, te da mu je prednost što nema izrazit temperament.
Izgledom ipak više podsjeća na engleskog punokrvnog konja jer ima ravnu glavu (nije zaobljena), duži vrat i jača ramena. Jedina mana u odnosu na arapskog konja je manja brzina.
Arapski konj Crabbet
Riječ je o posebnoj vrsti arapskog konja koja je uzgojena u ergeli Crabbet Arabian Stud obitelji Blunt. Obitelj Blunt je ergelu osnovala u Engleskoj, nakon putovanja Bliskim istokom na kojima su se zaljubili u čistokrvne arapske konje pa su nekolicinu doveli k sebi u Englesku.
Cilj im je bio poboljšati performanse engleskog konja križanjem s arapskim konjem, što su uistinu i učinili. Arapski konj Crabett iznjedrio je na stotine šampionskih konja, a vrlo je cijenjen zbog svojih kvaliteta i krvne loze.
Španjolski arapski konj
Najrjeđa vrsta arapskog konja je Španjolski arapski konj koji se smatra ugroženom vrstom i čijih predstavnika na svijetu ima manje od 1% ukupnog broja arapskih konja.
Ovi konji imaju izuzetne atletske sposobnosti, a najprepoznatljiviji su po svojim izrazito velikim očima. Oni su po prirodi mirniji i nježniji, ali vrlo pouzdani.
Arapski konj u Hrvatskoj
Arapski konj imao je dugu tradiciju uzgoja i u Hrvatskoj. Ova vrsta konja u Hrvatsku dolazi s prodorom Turaka, a organizirani uzgoj je započeo krajem 18. stoljeća, iako su već stoljećima živjeli u ovim krajevima.
Ergele u kojima su se uzgajali ovi konji mahom su se nalazile u Slavoniji i Srijemu, ali već krajem 19. stoljeća njihov je uzgoj smanjen, a mnoge ergele prelaze na uzgoj lipicanaca i noniusa.
Ergela Đakovo je već u 14. stoljeću imala mnoštvo arapskih grla i rasplodnih kobila, ali se broj smanjio kroz stoljeća i doveo do porazne brojke od tri arapska pastuha sredinom 20. stoljeća. Razlog tome leži u promjeni konjogojske pasminske politike koja se okrenula lipicanskoj pasmini.
Ergela Lipik je važna za ovu temu jer se tamo po prvi puta pokušalo stvoriti novu lipicansko-arapsku liniju pastuha.
Danas djeluje Ergela arapskih konja Šargo, osnovana 1998. godine, sjeveroistočno od Slatine, te ergela arapskih konja Višnjica, također u blizini Slatine.
Arapski konj – 10 zanimljivosti
1. Za razliku od ostalih konja koji imaju po 24 pršljena kralježnice ova vrsta konja ima samo 23 pršljena. Manji broj kostiju nalazi se i u repu.
2. Bez obzira koja mu je vanjska boja dlake svaki arapski konj ima crnu kožu koja ga štiti od jakog pustinjskog sunca.
3. Kobila arapskog konja svoje ždrijebe nosi duže nego kobile ostalih pasmina, a to može trajati i 12 mjeseci.
4. Galopske utrke arapskih konja najpopularnije su u Egiptu, Iraku, Iranu i Kuvajtu, ali i u Italiji i Poljskoj.
5. Marengo je ime arapskog konja čiji je vlasnik bio ni manje ni više nego Napoelon Bonaparte. Ovo je konj kojeg je on jahao u bitci kod Waterlooa te se smatra najhrabrijim arapskim konjem ikada. Jedan je od rijetkih konja koji se nije bojao grmljavine oružja i koji se nije bojao odlaska u bitke iako je bio ranjavan čak 8 puta.
6. Akhal – Teke jedna je od dvije živuće pasmine koje mnogi smatraju precima arapskih konja, a poznata je po svom (često) neukrotivom temperamentu. Mnogi uzgajivači ne žele imati posla s uzgojem ove vrste konja, a poneki ga čak nazivaju zlim.
7. Kretanje arapskog konja mnogi nazivaju „lebdećim kasom“ jer se kreće na vrlo graciozan način, gotovo kao da lebdi.
8. Arapski konji bili su vrlo omiljeni kod mnogih poznatih povijesnih ličnosti kao što su George Washington, Džingis Kan, Aleksandar Veliki i Napoleon Bonaparte.
9. Arapski konj imena Shahzada rođen je u Britaniji početkom 20. stoljeća, a poznat je po svojoj pobjedi u endurance utrkama za najizdržljivije konje. Po njemu je ime dobila najduža endurance utrka konja na svijetu „The Shazhada Memorial Endurance Test“.
10. Arapski konji pokazali su se i kao odlični partneri ljudima koji imaju posebna zanimanja, kao što su policajci na konjima, igrači pola i cirkuski jahači.
