Antarktika je i dalje vrlo zanimljiva tema među mnogobrojnim ljubiteljima prirode i geografije, ali i među onima koje fascinira njena tajanstvenost i zanima što se događa na ovom kontinentu okovanom snijegom i ledom, a kojeg krasi neizmjerna ljepota.
Na većini karata koje se danas koriste Antarktika se nalazi na samom dnu pa mnogi na nju i ne obraćaju pozornost. Riječ je o 14.200.000 kilometara četvornih ledene površine (što je u usporedbi s Hrvatskom 250 puta veća površina) o kojoj se još uvijek ne zna mnogo.
Naravno, to nije ništa neobično s obzirom na to da je Antarktika kontinent koji nije naseljen i koji se nalazi prekriven debelim slojem snijega i leda. Neki dijelovi Antarktike imaju sloj leda debeo i do 4 kilometara, što je najviše na svijetu.
Mnogi ne znaju da je Antarktika također i pustinja. Kada pomislimo na pustinje odmah zamišljamo pješčane dine, deve i velike vrućine, ali pustinje su zapravo sva područja na Zemlji koja imaju ispod prosječnu količinu padalinu, a Antarktika ih gotovo i nema.
Neobično je da se neki prostor u koje ima mnogo leda i snijega naziva pustinjom, ali u ovom slučaju tome je uistinu tako. Tamo u prosjeku padne samo 50 mm padalina tijekom godine.
Antarktika – otkriće koje je zamalo uništilo njen životinjski svijet
Antarktika je otkrivena prilično kasno, 1820. godine, ali tek jedno stoljeće kasnije najpoznatiji norveški istraživač Roald Amundsen otkriva Antarktiku. Upravo je on vodio antarktičku ekspediciju koja je prva stigla do Južnog pola i na nju postavio zastavu svoje zemlje. Bio je to dio natjecanja s britanskim istraživačima koje je predvodio Robert Scott, a koji je na cilj stigao drugi.
Njemu u čast more u blizini Antarktike nazvano je Admundsenovim morem, a na samoj Antarktici se nalaze i Amundsenova planina, ledenjak i zaljev. Roald Amundsen je također bio prva osoba na svijetu koja je posjetila oba Zemljina pola.
Ipak, ideje o tome da na južnom kraju Zemlje mora postojati neka ogromna kopnena masa seže daleko u prošlost, u vrijeme stare Grčke. Tako je Antarktika spomenuta još u vrijeme prije Krista, a spomenuo ju je slavni grčki filozof Aristotel oko 350 g.pr. Kr., i to u svojem djelu pod nazivom „Meteorologija“.
Antarktika je neobična i po svom imenu: ona je jedini kontinent koji je svoje ime dobio prije nego što je otkriven, čak 2 tisuće godina ranije. Aristotel je zaključio da se „sjeverna hemisfera nalazi ispod zviježđa koje se zove Arktos, pa je sasvim logično da se zemlja na južnoj hemisferi nazove suprotno: Antarktikos. I tako je Antarktika dobila svoje ime, iako nitko nije znao postoji ili uopće i kako izgleda.
Prije Amundsena, i britanski istraživač James Cook je krenuo prema jugu 1772. godine, u potrazi za južnim kontinentom, te stigao da područja kojeg je sam opisao kao „skupinu ledenih otoka koji su bili visoki i do 20 metara, a široki i do 3 kilometra.
Cook i njegova pratnja su bili prvi ljudi koji su prešli arktički krug, ali su se morali vratiti godinu dana kasnije jer su se našli zarobljeni u ledu i nisu više mogli napredovati. U trenutku kada su James Cook i njegova posada krenuli natrag nalazili su se samo 120 kilometara dalje od kopna.
Nažalost, upoznavanje ljudi s južnom hemisferom donijelo je i jednu neizmjernu tragediju životinjskom svijetu na tom području. Tamo su otkriveni tuljani pa je kraj 18. stoljeća obilježila velika pomama za tuljanima, čiju su kožu najviše cijenili Kinezi i Europljani.
Nakon što je područje opustošeno od tuljana, pomorci su se okrenuli kitolovu što je također dovelo do ogromnog pada broja kitova na ovom području. Brojke koje pričaju o ubijenim kitovima kreću se i do 50 milijuna što je s današnjeg stajališta prestrašan broj.
Srećom, sav biljni i životinjski svijet na Antarktici danas je strogo zaštićen, te je Antarktika mjesto na kojem utočište pronalaze mnoge životinje, osobito tijekom vrućeg ljeta.
Antarktika – ljepota neistraženog kontinenta
Pogled na golo bijelo prostranstvo Antarktike, povremeno obasjano južnom polarnom svjetlosti, uistinu oduzima dah. No Antarktika je sve samo ne gostoljubiva.
Ovaj surovi kontinent na kojem vladaju ekstremne vremenske prilike teško je opisati riječima. Najbliže tome je došao jedan putopisac koji je surovost temperature na ovom kontinentu opisao tvrdnjom da se čelična šipka koja se smrzne na toj temperaturi padom na tlo razbija poput stakla, a riba koja bi se izvlačila iz rupe u ledu dolaskom na zrak zaledila u potpunosti.
Temperature u priobalju iznose maksimalnih 10°C, dok u unutrašnjosti može biti i do -60°C. samo ljeti ta temperatura u unutrašnjosti se diže na -30°C.
Antarktika ima mnogo epiteta, ali jedan od najboljih koji ju opisuje potpuno i iskreno je „ekstremna“. Antarktika je najhladnije mjesto na čitavom planetu, mnogi ne znaju da je i najvjetrovitije. Ona je i najviši kontinent na cijeloj kugli zemaljskoj jer njena prosječna nadmorska visina iznosi 2300 metara, od čega je led u prosjeku debeo oko 2,2 kilometra ili 2200 metara.
Antarktika je ekstremna i po svom stanovništvu: ona ga nema, izuzev jedne vrste mušice bez krila koja raste do veličine od 10 milimetara te mahovina i lišaja.
Unutar Antarktika, dublje u unutrašnjosti kontinenta, nalaze se suhe doline. Ovo su zapravo polarne pustinje koje zajedno čine ogromnu površinu od 3000 kilometara četvornih. ove se polarne pustinje nalaze u dijelu kontinenta kojeg čine planinci lanci koje nazivamo Transantarktičkim planinama.
Na ovim planinama pušu jaki ledeni vjetrovi koji ne dozvoljavaju da se na tlu nađe niti jedna pahulja snijega. Oni otpušu sve što stigne do njih i stvaraju ogoljelo područje tj. pustinje.
Mnogi znanstvenici ovaj dio Antarktike uspoređuju s Marsom jer ove suhe doline jako podsjećaju na površinu Marsa. Sličnost je tolika da su znanstvenici došli na Antarktiku da isprobaju rad svoje svemirske opreme u ovim uvjetima jer su vjerovali da su gotovo istovjetni onima na Marsu.
Ipak, bez obzira na jaku hladnoću i surove uvjete, postoje neki organizmi koji mogu živjeti ovdje. U ovim suhim dolinama se skrivaju jako otporne vrste bakterija, gljivica i algi koji uspijevaju preživjeti ovako surove uvjete i manjak vlage.
Utječe li globalno zagrijavanje na Antarktiku?
Antarktika se brže zagrijava nego mnogi drugi dijelovi Zemlje i to jako zabrinjava znanstvenike. U posljednjih 50 godina prosječna temperatura na ovom kontinentu porasla je za čak 3%, dok je na ostalim dijelovima planeta porast iznosio oko 0,5 %.
Porast temperature doveo je do mnogih promjena. Došlo je do promjena mjesta koja koloniziraju životinje poput pingvina, do razlike u mjestima na kojima se formira led te do dulje sezone rasta mahovine kojoj odgovara viša temperatura.
Ipak, otapanje antarktičkog leda zbog porasta temperature donosi i mnoge probleme poput povećanje razine mora, širenja bakterija i virusa zakopanih u njenom ledu i slično.
Kada bi se otopio cijeli ledeni prekrivač koji pokriva ovaj kontinent razina mora bi porasla za više od 50 metara, što je vrlo šokantan broj.
Antarktika – je li ona nečije vlasništvo?
Antarktika ne pripada nikome, ali je podijeljena na dijelove koji pripadaju nekim većim svjetskim državama. Podjela je napravljena korištenjem meridijana.
1959. godine nastao je Sporazum o Antarktici, a potpisali su ga predstavnici 12 zemalja. Riječ je o predstavnicima Argentine, Australije, Belgije, Čilea, Francuske, Japana, Novog Zelanda, Norveške, Južnoafričke unije, Rusije, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.
Tamo je zaključeno da se Antarktika može koristiti isključivo u miroljubive svrhe te da nikada ne smije postati predmet sukoba između država. Također se dogovara da će se znanstvena istraživanja na Antarktici provoditi u zajedničkom duhu i da će se sve informacije dijeliti u istoj mjeri.
Zabranjena je i bilo kakva nuklearna aktivnost te odlaganje radioaktivnog otpada na ovom području ili stvaranje vojnih baza, o čemu će brigu voditi međunarodna inspekcija.
Antarktika – 13 zanimljivosti
1. Na Antarktici postoje samo dva godišnja doba, a to su ljeto i zima. Razlog tome je manjak Sunčeve energije uzrokovan otklonom Zemlje i kruženjem planeta oko Sunca.
2. Na Antarktiku je izmjerena najniža temperatura ikada izmjerena na planeti. 1983. godine na istraživačkoj postaji Vostok, smještenoj na ovaj kontinent, izmjerena je temperatura od -89,2°C.
3. Osim snijega postoji još jedna vrsta padalina na ovom području u kojemu gotovo i da nema padalina, a to su ledeni kristali.
4. Antarktika je gotovo u potpunosti prekrivena ledom, a znanstvenici smatraju da je čak 98% ukupne površine kontinenta pod ledom. To znači da je 90% leda čitave planete smješten upravo na ovo mjesto.
5. Antarktika u sebi nosi 60 – 90 % ukupne svjetske slatke vode što ju čini najvećim izvorom pitke vode na planeti.
6. Najviši vrh Antarktike nalazi se na visini od 4892 metra, a naziva se Vinson i dio je planinskog lanca Ellsworth. Dobio je ime po američkom kongresniku Carlu Vinsonu koji je davao snažnu potporu istraživanju Antarktike.
7. Na otoku Ross, koji je dio Antarktike, nalazi se jako poznat aktivni vulkan koji se naziva Deception. Nalazi se na vrhu planine Erebus, a njegova zadnja aktivnost bila je velika erupcija 1970. godine.
8. Ispod ledenog pokrivača nalazi se jako mnogo jezera, više od 70. Najveće subglacijalno jezero nalazi se ispod ruske stanice Vostok i otkriveno je 1996. godine.
9. Antarktika je nenaseljena, a zimi na njoj ostane nekoliko stotina istraživača. Ljeti je drugačije, kada zbog viših temperatura na prostor Antarktike dođe živjeti nekoliko tisuća ljudi, od kojih je većina zaposlena u istraživačkim stanicama, dok su manji dio turisti koji su došli uživati u ljepotama ovog kontinenta.
10. Istraživači smatraju da je prije 50 milijuna godina, za vrijeme dinosaura, Antarktika bila ugodna za život te da su na njoj vladale temperature od oko 17°C. Iako je teško Antarktiku zamisliti kao prostor prekriven zelenim šumama, očito postoji i ta mogućnost.
11. Na Antarktici ne postoje vremenske sezone jer tamo postoje samo dva godišnja doba pa je vrlo teško odrediti je li dan ili noć. Znanstvenici koji žive i rade na Antarktici ostaju u vremenskoj zoni zemlje iz koje su došli pa moraju dobro paziti kada komuniciraju s ostalim istraživačima iz drugih zemalja koji žive u svojim vremenskim zonama.
12. Antarktika ima nekoliko vulkana, a aktivna su samo dva. Erebus je najaktivniji vulkan, a s obzirom na to da je okovan ledom na njemu se pojavljuju iznimne skulpture koje mnogi nazivaju ledenim kipovima.
13. Početkom 20. stoljeća znanstvenike na Antarktici zbunjivala je tamnocrvena boja koja je tekla iz ledenjaka smještenog na istočnom dijelu Antarktike. Tek početkom 21. stoljeća otkriveno je da je ova krvavo crvena voda potekla iz ledenjaka koji je u sebi nosio veliki udio oksidiranog željeza koje je kreiralo rđavu nijansu i ovoj vodi dalo zanimljivo ime: Krvavi slapovi.
