Hirošima je grad za kojeg je čuo čitavi svijet, ali nažalost iz posve tragičnog razloga. Hirošima je ime japanskog grada na kojeg je 6. kolovoza u 8.15 sati po prvi puta u povijesti bačena nuklearna bomba, od strane Sjedinjenih Američkih Država.
Ovaj tragični događaj usmrtio je gotovo 170 tisuća ljudi; većina je umrla na licu mjesta ili od posljedica ranjavanja dok je nekoliko desetaka tisuća ljudi umrlo kasnije, od posljedica radijacije i bolesti koje ona uzrokuje.
Vjeruje se da je broj i dvostruko veći te da je kroz sljedećih 5 godina još toliko ljudi umrlo od posljedica bombardiranja.
Bomba Little Boy ili Mali dječak postala je sinonim zla, a nažalost nije jedina nuklearna bomba bačena na Japan tijekom 2. svjetskog rata.
Samo 3 dana nakon Hirošime bačena je bomba Fat Man ili Debeli čovjek na grad Nagasaki, potaknuvši kapitulaciju Japana 15. kolovoza.
Iako su danas svi svjesni strašnih posljedica nuklearnog oružja i rata, čelnici najjačih zemalja svijeta još uvijek se ne žele odreći nuklearnog oružja, pri čemu najveći broj nuklearnih glava imaju Rusija i SAD.
1. Kako je došlo do bombardiranja Hirošime?
Drugi svjetski rat izvukao je najgore iz ljudi i vlada koje su u njega bile uključene, a posebno iz SAD-a koji iz tog rata nikako nije htio izaći kao gubitnik. Ipak, s obzirom na to da je upravo Amerika bacila prve dvije atomske bombe i uzrokovala ovu strašnu tragediju, Amerika ne može i ne smije biti pobjednik.
Nakon što je američki predsjednik Truman izdao Potsdamsku deklaraciju kao posljednje upozorenje Japanu da potpiše kapitulaciju, Japan je odbio priznati poraz, a svijet je otkrio što znači „brzo i potpuno uništenje“, tj. dio prijetnje koju je predsjednik Truman uputio Japancima kroz ovu deklaraciju.
Amerikanci su bombardirali Hirošimu kako bi natjerali Japan na kapitulaciju, završili 2. svjetski rat u kojem su imali sve veće gubitke, ali i postali najjača sila koja nakon rata postaje velesila.
Također, SAD je htio otkriti koje su mogućnosti ove bombe te demonstrirati svijetu svoju snagu. Brojčano gledajući, ni mnogi diktatori nisu uspjeli usmrtiti toliko ljudi koliko je Amerika bacanjem bombe na Hirošimu.
Istovremeno, u Japanu dolazi do neslaganja između cara Hirohita i određenih vojnih dužnosnika što uzrokuje zakašnjelu predaju Japanaca. Nakon pokušaja puča car Hirohito putem radija objavljuje odluku o kapitulaciji, ali nažalost bomba na Nagasaki je već bačena.
2. Nuklearna bomba zvala se Little Boy
Bomba koja je bačena na ovaj grad bila je poznata pod kodnim imenom „Little Boy“ , što u prijevodu znači Mali dječak. Bomba nije bila niti mala niti nevina kao što to sugerira njeno ime: u sebi je nosila eksplozivnu snagu od 13 kilotona, što u stvarnosti znači da je njena eksplozija bila jednaka onoj u kojoj eksplodira 16 milijuna kilograma TNT-a.
Bomba je bila duga 3 metra i teža od 4 tone, a bačena je iz američkog bombardera Boeing B-29, pri čemu je ime bombardera bilo krajnje neobično, dobiveno po imenu majke zapovjednika misije, Enola Gay.
Eksplozija ove bombe dogodila se na visini od gotovo 650 metara, i to iznad bolnice Shima. Nakon eksplozije nije ostalo ništa osim nekoliko zgrada koje su bile napravljene od armiranog betona, a Hirošima je nestala s lica zemlje.
U krugu od 2 kilometra od centra detonacije sve je u potpunosti srušeno, a jedina čelična konstrukcija koja je ostala bila je konstrukcija kupole gospodarske komore čija je ruševina kasnije postala simbol srušenog grada.
Osim razorne snage eksplozije proizveden je i nadzvučni udarni val kojeg su pratili ekstremni vjetrovi u jednom smjeru, ali i sekundarni povratni vjetar koji je u potpunosti sravnio grad sa zemljom. Ovi udarni valovi te razarajuća temperatura eksplozije spržila je sve u okolici od nekoliko kilometara.
3. Bomba je pala iznad bolnice dr. Shima
Iako je cilj nuklearne bombe zapravo bio most u blizini, ona se detonirala iznad bolnice Shima, a svi bolesnici i osoblje koje se tog trena nalazilo u bolnici poginulo je na mjestu.
Sam dr. Shima se u tom trenutku nije nalazio u bolnici, ali se odmah vratio i započeo liječiti unesrećene. Šok koji je doživio kada je stigao tamo bio je nemjerljiv, osobito jer se za doktora obrazovao u SAD-u, što ga je posebno pogodilo. Inače je i sam koristio američki način liječenja, a sada je svoje znanje liječenja koristio u liječenju ljudi koji su stradali od američke bombe.
4. Zbog čega je cilj bila baš Hirošima?
Odbor koji je odlučivao koji grad će biti cilj nuklearnog napada suzio je izbor na 5 gradova: Hirošimu, Kyoto, Kokuru, Niigatu i Yokohamu.
Kyoto je kasnije zamijenjen Nagasakijem, na inzistiranje američkog državnog tajnika Stimsona koji je u Kyotu imao medeni mjesec i uz kojeg su ga vezale lijepe uspomene. Tako su sentimentalnost i nostalgija spasile Kyoto sudbine koju je tri dana nakon što je Hirošima sravnjena sa zemljom doživio Nagasaki.
Također, Hirošima je bilo važno japansko vojno središte i Amerikanci su htjeli demonstrirati svoju moć te smanjiti japanske vojne resurse.
Nagasaki također nije bio prvi izbor: druga bomba je trebala pasti na grad Kokuro, ali su se iznad njega u tom trenu nalazili tmurni oblaci i vidljivost je bila mala, stoga se cilj premjestio na Nagasaki.
5. Kako je Japan saznao za detonaciju nuklearne bombe?
Ostatak Japana nije odmah shvatio o čemu je riječ i da su detonirane atomske bombe. Prvo što se dogodilo je da su ostale radio stanice primijetile da su se sve stanice u Hirošimi isključile iz etera, ali nisu znali razlog zašto bi se to dogodilo odjednom.
Ovo se činilo neobičnim Glavnom japanskom stožeru jer Hirošima inače nije bila meta zračnih napada niti su nad njom nadlijetali mnogi bombarderi.
Istina je otkrivena kada je poslan vojni avion s časnikom u smjeru Hirošime kako bi provjerio što se događa, a ovaj je već s velike udaljenosti vidio ogroman oblak u obliku gljive kojeg je uzrokovala eksplozija. Časnik i pilot su neko vrijeme kružili oko mjesta eksplozije, u potpunoj nevjerici gledajući u mjesto na kojem se nekad nalazio grad Hirošima.
6. Postoji velika razlika između bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki
Postoji jedna zanimljiva činjenica vezana uz prve dvije bačene nuklearne bombe u povijesti. Bomba koja je bačena na Hirošimu, „Little Boy“, zapravo je jednostavnija po građi od „Fat Mana“ koji je bačen na Nagasaki.
Bomba koja je bačena na grad Hirošimu je u sebi sadržavala visoko obogaćeni uran-235, dok je ona koja je pala na Nagasaki bila napravljena od plutonija, što je bilo mnogo zahtjevnija bomba za izradu.
Također moramo napomenuti da je ovim nuklearnim bombama ime dao njihov tvorac Robert Serber koji je bio veliki zaljubljenik u film. On je bombama ime dao po likovima iz filma Johna Hustona iz 1941., pod nazivom „Malteški sokol“.
7. Američko upozorenje iz zraka
Osim Potsdamske deklaracije kojom je Truman zaprijetio Japanu, američka vlada je u vremenu prije bacanja nuklearnih bombi na gradove Hirošima i Nagasaki, bacale pamflete iz aviona u mjesta diljem Japana, uključujući i ove gradove.
Iako ovi pamfleti nisu bili posebno upozorenje na predstojeći katastrofalni napad te se u njima nisu spominjale atomske bombe, njihova upotreba te gradovi koji su na meti, u njima se opet spominjala ista fraza koju je predsjednik Truman koristio u svojem upozorenju Kinezima putem Potsdamske deklaracije.
Predsjednik Truman je upozoravao: ako se ne predate slijedi „brzo i potpuno uništenje“.
8. Zašto su na pločnicima ostale sjene stradalih ljudi?
Nakon što je nuklearna bomba pala na Hirošimu, a kasnije i na grad Nagasaki, na pločnicima u gradovima su ostale sjene stradalih ljudi. To je izazvalo još veću žalost među Japancima, ali i ljudima diljem svijeta koji su sa zebnjom pratili posljedice ove neizmjerne katastrofe.
Atomska bomba je oslobodila ogromnu količinu topline i gama zračenja, a gama zračenje je poznato kao iznimno destruktivno za ljudsko tijelo. Upravo je to zračenje u sebi nosilo energiju čija temperatura doseže preko 5 tisuća stupnjeva.
Kad je ta gama energija udarila u neki objekt, pa tako i čovjeka, ona bi se apsorbirala i oko objekta ostavila poseban trag izbjeljivanja, izvan sjene. Tako su nastali tragovi u pločniku i sjene stradalih.
9. Hirošima ima „Plamen mira“
U gradu se danas nalazi tzv. „Ribnjak mira“, a u njegovom se središtu nalazi „Plamen mira“. Ovaj plamen gori neprekidno od 1964. godine, a njegovi tvorci tvrde da se neće ugasiti sve dok iz svijeta ne nestane sve nuklearno oružje.
10. Hirošima ima svoj službeni cvijet – oleander
Mnogi ne znaju da postoji razlog zašto je oleander službeni cvijet grada Hirošime. Razlog leži u fantastičnoj činjenici da je upravo oleander bio prvi cvijet koji je procvjetao nakon bombardiranja grada i njegovog kompletnog uništenja.
Umjetnost inspirirana Hirošimom
Posljedice koje je bacanje nuklearne bombe na grad Hirošima bile su velike i dugotrajne, a osim ljudi koji su godinama umirali od posljedica radijacije veliki teret su nosili i njihovi potomci.
Život u gradu koji je postao simbol zla koje donosi nuklearni rat nije bio nimalo lagan nakon svega, a mnogi su ljudi izolirani ili postali nepoželjni radi činjenice da su bili u Hirošimi za vrijeme bombardiranja.
Hirošima je mnogo puta bila tema filmske, lirske i epske umjetnosti, a u nastavku su najpoznatija djela vezana uz ovu tematiku.
1. Crna kiša – Kuroi ame (1989.)
Ovaj igrani film je ekranizacija istoimenog romana i govori o tome kako su žrtve radijacije iz Hirošime nepoželjne za društvo. Film priča priču mlade djevojke Yasuko koja se nikada neće moći udati zbog glasina da je bila u Hirošimi za vrijeme bombardiranja i da je jedna od žrtava radijacije.
Njen život u Fukuyami postaje nesretan jer svi muškarci koji su je htjeli za ženu odustaju kad otkriju da je bila u Hirošimi, strahujući da će se razboljeti ili roditi bolesnu djecu. Yasuko na kraju uistinu obolijeva od raka, baš kao i njena obitelj.
Film tragediju Hirošime prikazuje slikovito i vrlo detaljno te uključuje priče mnogih nedužnih žrtava i patnju koju su doživjeli zbog atomskog bombardiranja.
2. Bosonogi Gen (1973.-1974.)
Ovaj manga strip s antiratnom tematikom priča je o Hirošimi i njenom bombardiranju kroz oči malog dječaka Gena. Strip je namijenjen samo osobama starijim od 18 godina jer su prikazi stradanja i žrtava iznimno eksplicitni i žestoki.
Autor ovog stripa je Keji Nakazawa, koji je i sam preživio napad na Hirošimu, a njegova je priča bila toliko iznimna da je više puta ekranizirana. Iz nje je nastalo čak pet romana, četiri igrana filma i jedna TV serija.
3. Sadako hoće živjeti (Karl Bruckner)
1961. godine izdan je roman „Sadako hoće živjeti“, a doživio je veliki svjetski uspjeh i postao je obavezna lektira za učenike 8.razreda osnovne škole.
Roman govori o djevojci Sadako Sasaki, koja je umrla od posljedica zračenja Hirošime, a čitatelje se posebno dojmila želja djevojčice da izradi tisuću papirnatih ždralova kako bi ozdravila. Uspjela je napraviti 989 prije nego je umrla.
Roman je izrazito jake antiratne tematike i najuspješniji je roman ovog njemačkog pisca. Opisuje užasne posljedice koje donosi nuklearno oružje za ljude i prirodu, a osobito je upečatljiv dječji pogled na svijet u ratu.
