Perfekcionizam je pojam na kojeg se može često naići u životu, a većinom ga koristimo kako bi dočarali karakter neke osobe koja je izuzetno pedantna i koja po našem mišljenju ima nerealne životne ciljeve. Perfekcionizam se u većini društava povezuje s negativnim osobinama čovjeka jer se smatra da je biti savršen u svemu nemoguća misija stoga čovjek ne bi trebao biti usmjeren na postizanje takvog cilja. Danas ćemo pobliže razgovarati o perfekcionizmu kako bismo ga u potpunosti shvatili te kako bismo mogli biti bolji u nošenju s vlastitim ili tuđim fiksacijama.
Što je perfekcionizam?
Perfekcionizam je vrsta težnje za nepogrešivosti i želja da osoba ima savršen život te da u svakom trenutku savršeno djeluje na većini područja svog života. Perfekcionisti su poznati po tome što im je jako teško priznati bilo koju pogrešku koju su napravili jer će zbog nje izgledati manje savršeno, a velika većina njih bori se s nesigurnosti koju im donosi takva vrsta tereta. Čak i male pogreške perfekcionistu se čine kao ogromna mana i kao nešto čega bi se trebao ili trebala sramiti.
Najinteresantniji dio vezan uz perfekcionizam je znanstveno dokazana činjenica da perfekcionisti zapravo sami po sebi ne teže savršenosti već su jako nesigurni pa žele ostalim ljudima izgledati savršeno smatrajući da će tako biti bolje prihvaćeni i da će ih drugi više cijeniti. Perfekcionizam je često vezan i s niskim samopouzdanjem, što isprva možda nema smisla i nikad ne biste rekli da netko tko ima savršen život može biti tako nesiguran, ali objašnjenje je jednostavno i leži u traumama iz djetinjstva.
Svakodnevica perfekcionista je vrlo zahtjevna jer se već ujutro budi sa stresom, svjestan da i taj dan mora uložiti mnogo truda da izgleda savršeno pred ostalima. Takva vrsta mentalnog stresa oduzima jako puno životne energije osobama koje su perfekcionisti i zbog toga su vrlo često u dubini duše te iste osobe jako nezadovoljne. Dugoročne borbe s ovakvim kompulzijama i fiksacijama često mogu biti detrimentalne za pogođenu osobu, ali i za ljude koji vole tu osobu. Najinteresantnija stvar kod perfekcionizma je to što mnogi hvale svoj perfekcionizam i ne razumiju koliko im zapravo odmaže u svakodnevnom životu.
Perfekcionizam nije isto što i izvrsnost
Perfekcionizam nije isto što i izvrsnost jer svaki čovjek u sebi ima urođenu zdravu želju da ono što radi napravi izvrsno i najbolje što može u datom trenutku. Ta želja je normalna za svaku osobu i orijentirana je na mogućnost da se postigne najbolji rezultat u trenutnoj situaciji i okolnostima u kojima smo se našli. Svi mi želimo biti uspješni, imamo određene ambicije, želje, ideje i nailazimo na izazove. Ipak, perfekcionizam je priličan ekstrem i nije prisutan kod svakoga.
Perfekcionizam nije takva vrsta želje, već je to želja za postizanjem nečega što se uopće niti ne može postignuti stoga možemo reći da perfekcionisti ne žive u realnom svijetu i ne shvaćaju da su njihovi ciljevi previsoki s obzirom na okolnosti u kojima žive i rade.
Profesionalci upravo zbog toga imaju jako veliki strah od neuspjeha i strašno su samokritični, a svaka nova greška i nepostignuti nerealni cilj im ruši samopoštovanje i onemogućuje ih u uživanju u normalnoj svakodnevici. Često ovakvi ljudi konstantno teže novim uspjesima i promjenama, a kad ih dostignu, uopće ih ne proslave i ne dožive onaj dopaminski feedback koji bi ih trebao usrećiti.
Svatko od nas se našao u situaciji da je htio biti najbolji u nečemu ili najbrži ili najjači. To se većinom odnosilo na neke bitne aspekte našeg života, a mnogo puta u tome nismo bili niti uspješni. Takvi neuspjesi su bili razočaravajući, ali smo ih prihvatili i nastavili raditi dalje. Perfekcionisti, s druge strane, žele biti savršeni u svim aspektima njihovog života, čak i onim manje bitnim, jer smatraju da će na taj način pokazati da su bolji od ostalih ljudi ili barem jednako dobri.
Opsesija
Kod mnogih perfekcionista njihova je težnja prema savršenstvu jednaka opsesiji i upravo je to aspekt njihovog života koji ih najviše umara. Najbolji primjer za to je osoba koja je perfekcionist a u čijem kućanstvu žive članovi obitelji koji nemaju istu sklonost savršenstvu pa će perfekcionist velik dio svog vremena posvetiti pospremanju za ukućanima i vraćanju stvari na njihovo ispravno mjesto.
Perfekcionizam se može očitavati i u jakoj potrebi za održavanjem stroge tjelesne higijene i čistoće pa će perfekcionisti imati stalnu potrebu pranja tijela, a njihov uobičajeni dodatak u torbi su higijenske maramice ili dezinficijens. Ljudi koji pate od ekstremnih oblika perfekcionizma zapravo su apsolutno prestrašeni od toga da se drugima pokažu kao prljavi, nečisti ili nesposobni.
Zbog čega jer perfekcionizam loš?
S obzirom na to da je perfekcionizam usmjeren na ostvarivanje nerealnih ciljeva on je u stvari vrlo veliki teret za osobu koja je perfekcionist i koja nema zdravu potrebu za uspjehom već pretjeranu potrebu za dokazivanjem svojih vlastitih vrlina. Zbog toga je perfekcionizam vrlo težak poremećaj koji osobama koje pate od njega donosi mnogo više loših iskustava i posljedica nego što one očekuju.
Koje su osobine perfekcionista?
- postavljanje nerealnih ciljeva koji su teško ostvarivi
- vrlo strogi standardi ponašanja
- strah od pogrešaka
- stalno uspoređivanje s drugima
- kronično nezadovoljstvo
- osjećaj manje vrijednosti
- osjećaj srama u slučaju pogreške
- sklonost depresiji zbog neuspjeha
- pretjerano obrambeni stav u slučaju kada dobivaju kritiku
Kako se postaje perfekcionist
Perfekcionizam se vrlo često razvija pod utjecajem društva, a osobito je važan utjecaj roditelja i obitelji. Roditelji nesvjesno potiču perfekcionizam i natjecateljsko ponašanje kod vlastite djece ne shvaćajući da stvaraju problem s kojim se djeca muče velik dio njihovih života.
Na nastajanje perfekcionizma utječu mnogi faktori od kojih su najvažniji:
- Naslijeđene crte osobnosti, a to je u slučaju perfekcionista obično jako emocionalan temperament kojeg krasi velika upornost dok ga istovremeno tišti velika anksioznost
- Naučene karakteristike djeteta koje ih je naučilo kroz obiteljski život
- Stil odgoja kojeg prakticiraju roditelji
- Utjecaj okoline pri čemu osobito moramo spomenuti školski sustav koji potiče međusobno kompetitivnost. Ovdje veliku ulogu ima i društvo koje potiče na savršen izgled i koje inzistira na velikom broju sposobnosti koje dijete mora imati, a koje često uključuju sport, glazbu i druge cijenjene vanškolske aktivnosti
Ključan period za razvoj perfekcionizma su rane godine života, a pri tome se misli na rano djetinjstvo i adolescenciju. U ranom djetinjstvu najveći utjecaj ima roditeljski stil odgajanja i sama djetetova osobnost. U adolescenciji su dominantni utjecaji vršnjaka, utjecaj školskog sustava i kulturni utjecaj.
Perfekcionizam je problem koji se jako često javlja u paru s drugim mentalnim problemima kao što su depresija, anksioznost, ADHD, ali i razne neurodivergencije. Zbog toga je bitan cjeloviti pristup koji često možemo ostvariti u radu sa psihoterapeutom ili psihijatrom. Za perfekcionizam ne postoje lijekovi kao za neke druge neurodivergentne situacije, ali svakako možemo naučiti kako se lakše nositi sa intruzivnim mislima. Najčešće se koristi kognitivno bihevioralna terapija.
U razvoju perfekcionizma jako velik utjecaj ima djetetova osobnost pa se smatra da perfekcionizam nastaje u idiličnoj kombinaciji djetetove osobnosti i njegovih bioloških predispozicija s okolinom koja uključuje utjecaj obitelji, kulture i društva.
Perfekcionizam – ima li pomoći?
Perfekcionizam nije nešto od čega se možete odmaknuti u kratkom periodu već je potreban zahtjevan rad na sebi i na svojim postupcima kroz duži period vremena.
Što možete učiniti kako bi smanjili teret perfekcionizma koji svakodnevno nosite
- Prilikom kritiziranja nečijeg rada uočit ćete njegove negativne strane, ali nemojte se fokusirati samo na njih već pokušajte u tom radu pronaći nešto što je napravljeno dobro te na taj način osobi dati do znanja da je nešto učinio pogrešno ali da je istovremeno u nečemu bio uspješan. Ovo je osobito bitno kod djece koja pokušavaju dati najbolje od sebe, ali koja će biti izuzetna deprimirana ako njihovo najbolje ne bude dovoljno dobro za njihove roditelje, nastavnika ili društvo
- Pokušajte biti realni prilikom postavljanja svojih ciljeva, a osobito pažljivi budite kad postavljate ciljeve za neke druge ljude. Postavite li svom djetetu previsoke ciljeve i imate li nerealna očekivanja od njega vrlo je velika vjerojatnost da će dijete imati psiholoških problema u slučaju ako ne bude ispunila te ciljeve. Dijete će sebe smatrati neuspjehom.
- Svakom perfekcionistu bi trebalo biti jasno da on nije savršen i da ne može znati sve o svemu stoga nije dobro da se postavlja kao sveznalica i da nikad ne prizna da nije u pravu.
- Potrebno je razlikovati važne od nevažnih stvari u životu kako bi imali dovoljno energije da ih radimo kako treba. Ako ćete se fokusirati na to da sve što radite, radite savršeno nećete imati vremena ni za što drugo osim toga, a to uključuje i druženje, romantičnu ljubav pa čak i najbanalnije stvari poput spavanja i odmaranja.
- Upravo je zbog toga važno pronaći vremena za sebe i za svoj hobi te prepustiti dio poslova ostalim ljudima iako postoji mogućnost da ga neće napraviti toliko savršeno koliko biste vi voljeli. Ne možete sve raditi umjesto drugih ljudi samo kako bi bili sigurni da je sve napravljeno savršeno jer neke stvari ne moraju biti savršene da bi funkcionirale.
